sport.ba @sport.ba
Od skromnih primanja, šehidske penzije, majka nas školovala. Izvela nas na pravi put. Sad je došao red na nas, da joj se odužimo, kaže Delalić.
Abdulnaser Delalić, danas uspješan bokser, koji pod zastavom Turske niže uspjeh za uspjehom potječe iz Bosne i Hercegovine. Rođen je u Srebrenici 1992. godine, odakle ga je životna tuga i tragedija odvela daleko od kućnog praga. Kada je imao samo tri godine izbjegao je sa majkom koja je u naručju nosila mlađeg mu brata, bebu staru tek nekoliko mjeseci.
Pobjede za Srebrenicu
Tragedija koja je zadesila Srebrenicu, ostavila je duboke ožiljke na srcu ovog mladog sportiste. Izgubio je oca i skoro čitavu familiju. Boreći se za bolji život Abdulnaser nije zaboravio prošlost, ali je odlučno i hrabro zakoračio u budućnost. Svakodnevnim zalaganjem da u sportu postigne što bolje rezultate, ovaj mladi Bosanac svaku pobjedu posvećuje svom rodnom kraju, Srebrenici.
Osvajač je mnogobrojnih turnira, nosilac šampionskog pojasa, državni prvak BiH, a svakim svojim uspjehom, kako kaže, sjeti se svog rahmetli oca, koga zna samo sa slika, a čije su kosti pronađene tek 2011. godine.
-Moje djetinjstvo je prošlo u iščekivanju poziva iz Tuzle, vijesti da su pronašli kosti mog oca, dana kada ćemo mu klanjati dženazu. Ali, opet s druge strane, iako sam znao da to nije moguće, živio sam u nadi da će se on jednog dana pojaviti na vratima, da će me zagrliti, pohvaliti me za moje uspjehe – govori nam Abdulnaser.
Glava porodice
Abdulnaserov brat Ahmet nam priča da su se od izlaska iz Srebrenice selili osam puta. Riječ “djetinjstvo“ im nije poznata, jer, kako kažu, od kada znaju za sebe ponašaju se kao “glava“ porodice.
-Kod jedne porodice u Srebreniku smo živjeli tri godine, nakon čega smo došli u Sarajevo. Sjećam se tog dana kada smo došli pred kuću koja je imala samo zidove i krov. Na pod smo stavili kartone. To je bilo preživljavanje. Ali mati nikada nije odustajala. Uz pomoć komšija, rođaka sredila je kuću. Sav život je posvetila nama. Svaki dan bi nas vodila u školu koja je bila udaljena osam kilometara od kuće – priča nam Ahmet koji je ujedno i bratov pomoćni trener, ali i menadžer.
Dok je većina njegovih vršnjaka uživala u čarima tinejdžerskih dana, Abdulnaserov život bio je disciplinovano raspoređen na školu, učenje, trening i brigu za majku.
Izvor: faktor.ba
