sport.ba @sport.ba
Dvadeset šestogodišnja Gordana Dikić vratila se u rodnu Rašku poslije više godina mučenja sa povredama, operacijama, razočarenjima u RK Crvena zvezda, Rukometnom savezu i činjenice da je postala invalid.
Njoj jedna ruka ne funkcioniše 72 odsto, boji se da neće moći da se zaposli, a fakultet nije upisala na vrijeme zbog toga što je htjela u profesionalne rukometne vode.
Još sa 16 godina je stigla u Zvezdu, ali su vrlo brzo krenuli problemi, koji su doveli do sadašnjih strahota.
- Sve je to iskidano, urađene su brojne operacije, posljednja prije četiri mjeseca. Stalno sam išla na liječenje puna elana i sa željom da se vratim sportu. Ali, evo, poslije 15 godina vratila sam se iz Beograda u Rašku i jurim terapeute po Novom Pazaru, jer ih ovdje nema. Dok sam živa, moraću na terapije - rekla je Dikićeva za Kurir.
Ona je tih godina nastupala za više selekcija odjednom, tijelo to nije moglo da trpi i počele su da se gomilaju muke sa rukom, koja nije dobila adekvatnu negu.
- Pobijedili su. Od toga nema ništa bukvalno. Zvezda i Savez su samo prebacivali loptu s jedne na drugu stranu. I kad smo razgovarali, bilo je kao na pijaci i uvijek bi našli neku rupu da se opravdaju - dodaje Dikićeva.
Uramila je i dres crveno-belih zbog jednog obećanja od prije nekoliko godina - da će to učiniti kada je bolovi slome.
- Rukomet je jedan stil života... Iza mene stoji propuštena mladost kako bih ostvarila san. Daleko od porodice i prijatelja, sa velikim problemima i bolovima. Pet operacija i devet godina liječenja. Na svaku sam pristajala kako bih se vratila rukometu bez obzira na riječi doktora "nikada se vratiti nećeš". Ali ljudi to ne vide, samo govore da trčim tamo-vamo. Prije nekoliko godina sam rekla "uramiću dres tek kada me bolovi pobjede i kada rame otkaže i danas je taj dan - napisala je srpska sportistkinja u potresnoj ispovijesti na društvenim mrežama.
Izvor: Telegraf.rs
