sport.ba @sport.ba
Nema stranca do Bosanca. Pa je tako i Nihad Mujakić, 21-godišnji stoper sa sarajevskog Koševa, doveden preko belgijskog Kortrijka preko noći prihvaćen - objeručke.
Simpatičan, čvrst momak, visok, stasit, izravnog pogleda u oči plijeni na prvi pogled. I još kaže da je ljevak, lijeva noga mu je jača strana. To se traži. Par rečenica razgovora sa njim i otelo nam se:
Vidjevši te ovako, u razgovoru, moraš bit dobar igrač!
- E pa, hvala vam na tome, potrudit ću se.
Nihad Mujakić je dijete Sarajeva, prolete misli na Koševo i Hajduk: Horde zla i Alipašino polje, Džemaludin Mušović i Aleksandar Ristić, sve do Almira Turkovića... A Mujakić je presretan što je u Hajduku, oči mu sjaje istinskom radosti.
Kad Sarajliji od 20 godina (rođen je 15. travnja 1998.) spomeneš danas Hajduk, na što prvo pomisli, pitamo ga.
- Da je velik klub, ja bih rek'o ravan Sarajevu koji je naš najveći klub u BiH. Osvojili smo prošle godine duplu krunu, pa bi bilo lijepo da i Hajduk sad sa mnom osvaja. Znam da sam doveden da pobjeđujemo, uzimamo trofeje što je velika ambicija. A davanje sto posto svojih mogućnosti, to je obaveza!
Što znate o Hajduku, pojedinačno?
- Mnogo mi je pričao tata.
Otac Islam?
- Da, rekao mi je da su bili mnogi veliki igrači i da je Hajduk pojam iz bivše države.
Koji igrači? – uhvatili smo ga, ali Nihad ne reci nikad, ne da se.
- Pa znam, bila su ona braća... Kako se zovu?
Vujovići!?
- E da!
A znate li da su oni rođeni baš u Sarajevu i kako su baš na Koševu mijenjali dresove da prevare suca i da ih je prozreo Predrag Pašić, išao s njima u osnovnu školu na Grbavici?
- E, to nisam znao.
Jeste li kad ranije bili u Splitu?
- Jesam, igrao sam na omladinskim turnirima za Sarajevo uokolo Splita, a igrali smo i u Poljudu. To je posebno mjesto gdje se želim afirmirati. Velik iskorak za mene u karijeri. Znam da je u Hajduku sjajne stvari ostvario Ibričić i to je također utjecalo na mene.
Hajduk vas je i ranije želio dovesti?
- Bili su neki kontakti i pregovori, ali se tada nisu dogovorili, prije godinu i pol. Onda sam otišao u Kortrijk.
Tamo se niste naigrali, nimalo?
- Nisam "kliknuo" s trenerom, odnosno imali su već iskusne stopere ispred mene. Onda sam zaigrao jednu i tu, iskreno rečeno, odigrao sam loše utakmicu. Što da krijem. I tako sam ostao na ledu.
Međutim, prateći vas po Sarajevu i mladim selekcijama Bosne i Hercegovine, Hajduk je dobio pojačanje. A i društvene mreže gore od podrške i komentara kako je Hajduk profitirao. Postali ste Hajdukov "boom" u eteru, toliko pratitelja na društvenim mrežama iz BiH ne pamte Bijeli. Uglavnom žele sve najbolje.
- Sve je to obaveza da i ja budem najbolji što mogu.
Koja vam je najveća osobina?
- Brzina.
Koliko ste brzi?
- Dosta.
Vrlo precizno. Nego, nije isto igrati sa trojicom ili četvoricom otraga?
- Uf, dakako da nije! Mislim da za mene tu nema problema, stvarno sam brz i mogu odgovoriti svim zahtjevima.
Već nam govore, Ismajli i Mujakić, neće im nitko pobjeći i još Bradarić kao osigurač.
- Daj Bože.
A kako ide ofanziva?
- Pa dao sam i neke golove, ne puno, tri za Sarajevo. U finalu kupa protiv Širokog i u Europi protiv armenskog Banantsa. Ja sam počeo kao krilo, a budući da sam visok 186 prebačen sam brzo u obranu. Važno je da u obrani sve štima.
I ko vam je uzor?
- Sedin Torlak. Ako baš ne znate, on vam je legenda Sarajeva, naš pojam i kapiten kluba. A u inostranstvu nekad Paolo Maldini mi je idol. Ljevak, može igrat i lijevog beka, priča Mujakić, momak otvorena srca.
Izvor: Slobodna Dalmacija
