sport.ba @sport.ba
Prvak Europe iz 2017. Fenerbahče u velikoj je krizi ove godine. Trener koji potpisuje bez ikakve dvojbe najbolje razdoblje u povijesti kluba, Željko Obradović, prolazi kroz velike probleme. Njihova geneza je skup više faktora, ali jedan od njih je svakako komunikacija s igračima.
Ne govori to o Obradoviću kao o treneru problematičnom za saradnju, već kao o nekom s određenim standardima. Uostalom, to će najbolje potvrditi njegov životopis, odnosno njegovi rezultati otkako je 1991. tenisice zamijenio kravatom, taktičkom pločom i flomasterom.
Joffrey Lauvergne igrač je kojeg navijači Partizana itekako vole. Otkako je odradio dvije sezone u Beogradu njegova karijera išla je strelovito uzbrdo, što je samo potvrdilo njegovu kvalitetu. Između 2015. i 2018. igrao je u NBA, a ljeta kad se vratio u Europu potpisao je dvogodišnji ugovor s Fenerom.
Već duže vrijeme ima problema s ozljedom zbog koje nije bio u stanju pomoći saigračima krajem prošle sezone, no informacije odaju kako to nije jednini problem. Kako prenosi beogradski B92, Francuz se u zadnje vrijeme odao nedisciplini, neobjašnjivom buntovništvu i karakteru teškom za treniranje.
Obradović, malo je za reći, nije sklon toleriranju tih i takvih manira, ne samo iz razloga što je u pitanju najbolji neamerički trener u povijesti ovog sporta i na poštivanje autoriteta polaže moralno, profesionalno i svako drugo pravo, već zato što (vjerovatno) njegova najveća trauma bavljenja trenerskog posla datira iz incidenta povezanog s, najblaže rečeno, boemskim ponašanjem igrača koje vodi.
Naravno, misli se na krah tadašnje reprezentacije SCG koju je on, kao domaćina Eurobasketa 2005. vodio, a koja je doživjela neuspjeh ispavši od Francuske u razigravanju za četvrtfinale. Ono što je potom uslijedilo jedna je od najšokantnijih novinskih konferencija viđenih na ovim prostorima, u kojima se Obradović očitovao manje-više o svemu što se događalo ''ispod površine''.
Lauvergne, konkretno, je upao u probleme s obzirom da je previše sklon noćnim izlascima i nesportskom ponašanju, te posljedično, dekoncentraciji na terenu i nemogućnosti da Obradovićeve taktičke zamisli realizira na parketu.
Sa svim su najvažnije strukture kluba obavještene, a kada mu je jednom prilikom Kostas Sloukas krenuo ukazati na to da je zaboravio akciju, Francuz se krenuo s njim obračunati. Kao posljedica svega, izrodile su se glasine da je igrač reketa i donedavno standardni francuski reprezentativac na rubu povratka u Beograd.
No postavlja se pitanje želi li svom matičnom klubu Obradović (u kojem je stvorio ime i kao igrač i kao trener) ''podvaliti'' nedvojbeno odličnog igrača, ali trenutno u veoma diskutabilnom mentalnom i sportskom stanju? Žele li ljubitelji ''crno-belih'' uopće sa sviješću o navedenom prihvatiti natrag Francuza, samo na račun romantike i starih zasluga?
Momčad Andree Trinchierija ima prilično dobru sezonu, a vrijeme za procjenu bi li im se kratkoročno, dugoročno ili na oba načina isplatilo dovođenje Lauvergnea polako curi.
