sport.ba @sport.ba
Neven Subotić odudara od stereotipa o igračima zainteresovanim samo za titule, novac i skupa kola.
Rođeni Banjalučanin pomaže najsiromašnijima u Etiopiji da se izbore za pravo da imaju čistu vodu. On na treninge i sa utakmica ne ide Ferrarijem ili nekim skupim džipom, nego – gradskim prevozom. I o svemu tome govori u sjajnom intervjuu za Kurir.
Pa da krenemo od njegove humane strane i opredijeljenju da toliko pomaže siromašnima u Africi. Otkud uopšte taj nagon?
“Da bih vam pojasnio odgovor na to pitanje, moram da se vratim u djetinjstvo. Moji roditelji su uvijek bili društveno odgovorni. Za vrijeme rata u Jugoslaviji moja porodica je izbjegla u Njemačku. Sav novac koji su ovdje zarađivali slali su nazad u Jugoslaviju, ljudima u oblastima razorenim ratom. Gledao sam kako to moji roditelji svakodnevno rade. Nismo ni imali nešto previše, čak smo u poređenju s ljudima iz naše okoline imali i najmanje, ali... Nismo bili nezadovoljni, nesretni ili nešto slično“, kaže Subotić za Kurir.
Lekciju je naučio. Jer djeca ne gledaju riječi, nego – djela. Pa od 2012. i sam Subotić pomaže ljudima u ruralnim područjima u Etiopiji da dobiju izvore čiste, pitke vode.
“Ujedinjene nacije su 2010. godine donijele odluku da je ljudsko pravo da ima vodu... Mi to imamo. Oni nemaju vodu... U oblastima gdje radimo bilježe se čak stope od 80 do 95 odsto ljudi koji nemaju ispravnu vodu... Želim da živim u svijetu u kojem svaki čovjek može dostojanstveno da živi. Trudim se da tome doprinesem“.
I zato dio novca zarađenog od fudbala troši baš na najugroženije. Uostalom, Subotić nije od onih što ne mogu bez života na visokoj nozi. Pa na treninge ide – gradskim prevozom. Ima tu više razloga. Saobraćajne gužve, biciklisti, skuteri... Ali ima i do filozofskog stava Subotića.
“Tu dolazim i do nekih moralnih pitanja. Automobil vam nije nužan u gradu koji ima ovako veliki sistem javnog prevoza. Evo, upravo ću sada poslije ovog razgovora da krenem metroom kući. Ujutru sam isto tako došao na trening. Mogu da čitam, da razgovaram telefonom, da odgovaram na mejlove... Dakle, daleko produktivniji sam u tom periodu dok putujem prevozom, nego što bih bio da vozim“, odgovara Subotić, sasvim neobičan fudbaler.
