sport.ba @sport.ba
Luka Modrić još je jednom, kada je bilo najpotrebnije, bio najbolji. Ove sezone u dresu Real Madrida igra svoju najlošiju klupsku sezonu prožetu sumnjama, ozljedama i problemima s formom. Kada obuče pak hrvatski dres, svi ti problemi odjednom nestaju.
Kako smo nedavno i pisali, a i Modrić je to indirektno potvrdio, on više ne igra isto za klub i reprezentaciju: "Motiv je nositi ovaj dres svaki put, slušati himnu i igrati za Hrvatsku. Srcem sam odlučio da ću i dalje igrati za reprezentaciju, a nisam previše ni razmišljao. Nisam gledao na sebe i na činjenicu da bi mi to moglo odmoći u klupskom ritmu. Uživam u reprezentaciji, to je najveća počast koju možete imati..."
Mnogi će igrači jednom kada zagaze u pozne nogometne godine odustati od reprezentacije kako bi si produžili klupsku karijeru. Kod Luke Modrića je obrnuto - za klub ove sezone igra u prvoj, drugoj ili maksimalno trećoj brzini, da bi za reprezentaciju prebacio u petu.
A protiv Slovačke, kada se lomio plasman na Euro, napravio je upravo to - ubacio u brzinu koju Slovaci jednostavno nemaju.
U svom 127 nastupu za reprezentaciju, s 34 godine na leđima, Luka Modrić bio je igrač kojeg je doista bilo svugdje na terenu. Gledajući njegovu mapu kretanja i količinu dodira s loptom, čovjek bi pomislio kako je riječ o igraču barem 10 godina mlađem. Kada se usporedi Modrića i Brozovića, gotovo da nije bilo nikakve razlike, a Marcelo Brozović je upravo to - gotovo 10 godina mlađi igrač koji je u cijeloj Europi poznat po svojim plućima i pretrčanim kilometrima.
Brojke, dakako, to samo potvrđuju. Modrić je, uz Brozovića, imao najviše dodira i dodavanja protiv Slovačke. Osim toga, dirigirao je igru na protivničkom dijelu terena te stvarao povoljne situacije za suigrače. Baš zbog toga igrač je s uvjerljivo najviše ključnih dodavanja. Isto vrijedi i za duge lopte kojima je Modrića rastezao protivničku liniju, a jedan od njegovih uspješnih centaršuteva bio je i asistencija za Petkovića.
Sve u svemu, Modrić je bio igrač utakmice. Radio je svih 90 minuta ono što znamo da radi najbolje - u isto je vrijeme diktirao igru te svojim tehničkim vještinama stvarao višak u ključnim zonama.
U prošlom kvalifikacijskom ciklusu, kada je Hrvatska jedva izborila vizu za Rusiju, Modrić je često morao igrati sam. Neke je utakmice gotovo pa igrao 1 na 11 i da nije njega bilo, Hrvatska bi davno prije Dalićeva dolaska izgubila šansu za plasman na SP.
Ovoga puta, ne mora igrati sam. Marcelo Brozović nametnuo se kao primarna spojka obrane i vezne linije, a Hrvatska je tijekom kvalifikacija dobila i Nikolu Vlašića koji je Modrića oslobodio dijela ofenzivnih dužnosti. Vlašić je bolji egzekutor i to je još jednom potvrdio kada je Hrvatska bila u teškoj poziciji.
Protiv Slovačke, u posljednjoj utakmici kvalifikacija, kada je bilo najvažnije, ipak je najbolji bio jedini hrvatski igrač koji je osvojio Zlatnu loptu. Luka Modrić još je jednom pokazao raskoš svog talenta koji objedinjuje tehničke, mentalne i taktičke sposobnosti.
Jednom riječju: maestro. Bio i ostao.
