sport.ba @sport.ba
Zagorac, Stojanović, Dilaver, Theophile-Catherine, Leovac, Ademi, Hajrović, Olmo, Gojak, Oršić i Gavranović. To je momčad koja je 28. kolovoza prošle godine istrčala u Maksimiru protiv Young Boysa u lovu na Ligu prvaka. Znamo, Hajrović je zabio za 1:0, početkom drugog dijela gosti su preokrenuli na 1:2 i prošli dalje, gurnuvši Dinamo prema Evropskoj ligi i povijesnoj sezoni.
- Sad idemo napraviti što bolji rezultat u Evropskoj ligi, a dogodine ćemo pokušati ponovno dohvatiti Ligu prvaka - govorili su tada svi u Maksimiru, od trenera Bjelice do igrača.
I 364 dana kasnije došla je ta nova prilika, u Trondheimu će ova modra generacija imati svoju drugu priliku. Dakle, 11 igrača koji će istrčati protiv Rosenborga ne razlikuju se puno od tih lanjskih 11 protiv Young Boysa: Livaković, Stojanović, Dilaver, Perić, Leovac, Moro, Hajrović, Ademi, Olmo, Oršić i Petković, bude li sastav isti kao što je bio u zagrebačkoj utakmici. Što znači da bi čak sedam igrača od lani bilo u prvih 11 i ovoj ključnoj utakmici, a da su neke okolnosti prošle i ove godine bile drugačije, ta bi brojka bila i veća. Primjerice, da je prošle godine Livaković ranije došao s Mundijala i prije se priključio momčadi, kao “službena jedinica” sigurno bi on bio na golu, a ne Zagorac.
Kao što bi ove sezone, da nije ozlijeđen i da Perić nije iskoristio svoje šanse, uz Dilavera opet igrao Theophile-Catherine. Znači, jedine dvije promjene bile bi Moro umjesto Gojaka i Petković umjesto Gavranovića. S time da Petković i Moro tada nisu ni konkurirali za tu evropsku utakmicu, Petković je tek došao i još je hvatao formu, a Moro se još liječio od teške ozljede i operacije koljena. Stoga, kad se sve zbroji, promjene u odnosu na lanjski susret play-offa zapravo su kozmetičke, u svakom slučaju, čine ih igrači koji su već tada bili u Maksimiru, koji su dio momčadskog kontinuiteta, pišu Sportske novosti. Tako se, eto, slaže momčad za “korak po korak”, za napredovanje stepenicu po stepenicu. Gledajući bližu maksimirsku povijest, nikad Dinamo nije imao toliko istih igrača u dva uzastopna play-offa.
Primjerice, u sezoni 2014./15. Modri su igrali u play-offu Europske lige protiv rumunskog Petrolula, u Maksimiru su branili 3:1 iz prvog susreta. Pinto, Šimunić, Pivarić, Ademi i Brozović, petorica igrača bila su u prvih 11 kao i godinu dana ranije, u ispadanju od bečke Austrije u Maksimiru. Ali već iduće godine iz te su momčadi samo četvorica sudjelovala u izbacivanju albanskog Skënderbeua i plasmanu u Ligu prvaka: Eduardo, Pinto, Pivarić i Machado. Cijeli je napad bio drugačiji nego godinu prije, baš kao i iduće sezone, 2016./17. Dinamo, posebno u ofenzivnom dijelu, imao sasvim novi izgled. Eduardo, Sigali, Pivarić i Soudani četvorka je koja je drugu godinu zaredom bila u prvih 11 u odlučujućoj utakmici, ovaj put u Salzburgu, gdje su Modri u Ligu prvaka ušli nakon produžetaka.
A iz te su momčadi pak petorica iduće godine bila dio generacije koja je ispala od Skënderbeua u play-offu Europske lige: Stojanović, Sigali, Soudani, Fernandes i Henriquez. Logično, nakon toga su ipak u Maksimiru odlučili provjetriti svlačionicu, dolaskom Nenada Bjelice momčad je dobila novi izgled, iz te “gubitničke” momčadi lani su protiv Young Boysa igrali tek Stojanović i Olmo. S tim da bi, da još jednom podcrtamo, u drugačijim okolnostima u konkurenciji bili i Livaković i Moro.
Kako god, ovakva, “preslikana” momčad dvije godine zaredom u Maksimiru se ne pamti. Gledajući pojedinačno, rekorder je Petar Stojanović, koji će četvrti put zaredom biti u toj momčadi koja ganja evropsku skupinu. Zanimljivo je da je dosad samo jednom dobio tu play-off utakmicu, onu u Salzburgu.
A Olmu je ovo treći put zaredom, on još nema prolazak u play-offu. Prije dvije godine ispao je u Elbasanu od Skënderbeua, a lani je završio u Evropskoj ligi zbog poraza od Young Boysa. Ali valjda je neugodnim iskustvima došao kraj, momčad na okupu, uigranost i godina iskustva trebali bi Dinamu dati dovoljno sposobnosti da preskoči tu stepenicu.
