Nije ostalo puno generacija na ovom svijetu koje pamte Drugi svjetski rat, ali je malo onih koje ne znaju za njega. Prvo na što spomenuti zloglasni rat asocira jeste čovjek zvani Führer.
Htio je osvojiti cijelu Planetu i naravno nije uspio. Ne zato što to nije moguće, nego zato što njegov plan nije bio ljudski. Bitno je da “zalizanog” više nema i da njemu, po naravi sličnih, više ne bude. Govori se da je preminuo 30. aprila davne 1945. godine,
piše Novovrijeme.ba.
Samo devet dana nakon te radosne vijesti, 9. maja iste godine, u Mönchengladbachu je rođen pravi Führer. Čovjek koji će postati igračka, trenerska i ljudska veličina. Tog se dana čuo plač buduće fudbalske ikone koja je uspjela osvojiti svijet na plemenit način. Rođen je Jupp Heynckes.
Rođeni golgeter
Čovjek koji zbog svog rumenog lica nosi nadimak Osram, aludirajući na njemačku marku za sijalice, svoju je profesionalnu fudbalsku karijeru započeo u Borussiji Mönchengladbach 1964. godine igrajući kao napadač.
S postignutih 220 golova nalazi se na trećem mjestu najboljih strijelaca Bundeslige svih vremena, dok je za reprezentaciju Zapadne Njemačke odigrao 39 utakmica i postigao 14 golova. Bio je član šampionskog tima na Svjetskom prvenstvu 1974. i Evropskom prvenstvu 1972. godine.
Bogato trenersko iskustvo
Nakon završetka igračke karijere, krenule su njegove trenerske pustolovine. Vodio je ukupno devet klubova: Borussia Mönchengladbach (2 puta), Bayern München (3 puta), Athletic Bilbao (2 puta), Eintracht Frankfurt, Tenerife, Real Madrid, Benfica, Schalke i Bayer Leverkusen.
Kao u svakoj sferi života, Jupp je s klubovima imao uspone i padove. Ne može se pohvaliti velikim brojem trofeja, ali je u većini slučajeva iz ekipa izvlačio najbolje. Posebno je dobar učinak pravio u evropskim takmičenjima.
Najlošije se proveo u Benfici i svom drugom boravku na klupi njegove Borrusije. S Realom je osvojio Ligu prvaka, pa dobio otkaz, dok je u Leverkusenu odradio nevjerovatan posao. Odveo je klub u Ligu prvaka nakon pet sezona pauziranja.
[anter]
Suđena Bayernova klupa
Na klupi Bayern Münchena sjedio je u tri navrata. Njegova prva epizoda odigrala se između 1987. i 1991. godine. U tom je periodu osvojio po dva puta Bundesligu i njemački Superkup.
Tipično za njega, pravio je odličan učinak u Evropi. Iako je izostao trofej, on je tri puta uzastopno igrao evropska polufinala, jednom u UEFA-kupu i dva puta u Ligi prvaka. Dobio je otkaz u četvrtoj sezoni nakon lošeg starta. Kasnije je Uli Hoeneß izjavio da je davanjem otkaza Heynckesu učinio najveću grešku u svom životu.
Priliku da se malo iskupi, Uli je iskoristio tek pred kraj sezone 2008/09. kad je doveo Juppa da spasi Bayern nakon lošeg vođstva Jürgena Klinsmanna. Tada je Jupp bio samo privremeni trener, a nakon dvije godine po treći put je stigao u München i krenuo u svoje osvajačke pohode.
[/anter]
Nesretna sezona bez trofeja
Već se u startu sezone moglo uočiti poboljšanje Bayernove igre. Vidjelo se da Juppova formula iz Riberyja izvlači najbolje. Aktivirao je i Schweinsteigera, koji pod Juppovim vođstvom postaje jedan od najboljih veznjaka svijeta.
Na gol je doveo Neuera i time osigurao golmansku poziciju. Robbena nije uspio natjerati da češće dodaje lopte, ali je zato Gomeza učinio mašinom za postizanje golova. Kad se tome doda fantastični Lahm i ostali vrijedni ratnici, onda se ima “strašan” tim.
Prvi dio debitantske sezone bio je fascinantan. U Ligi prvaka prošetali su se najtežom grupom, u kojoj su bili Manchester City, Napoli i Villareal, dok su u Bundesligi bili na vrhu. Ipak u drugom dijelu sezone Juppov tim doživljava blagi pad u Bundesligi, pa se spekuliralo o otkazu.
Izgubio je sve u posljednji čas, ali ni u jednom trenutku nije gubio nadu u svoj tim, niti u samog sebe. Ni u jednoj svojoj izjavi nije iskazivao nepoštivanje protivnika. Dostojanstveno je čestitao Borrusiji Dortmund na duploj kruni.
Mia san Triple
Ove je sezone konačno došao red da pokaže svoje ogromno iskustvo u ovom poslu. Kao da je cijeli život sakupljao snagu da bi bljesnuo pred kraj karijere. Pogodio je s pojačanjima, popunio je sve praznine u svom timu. Naizgled skromnu odbranu predvođenu Boatengom i Danteom učinio je najboljom odbranom koja je primila najmanje golova u jednoj sezoni Bundeslige.
Njegov je Bayern oborio 25 rekorda ove sezone u Bundesligi. Poznato je koliko su težak put imali u Ligi prvaka. Zanimljiv je podatak da Barcelona u posljednjih pet sezone u dva uzastopna duela s nekim klubom postiže barem jedan gol, ali jedino protiv Bavaraca nisu uspjeli poentirati nijednom.
On je napravio tim i igru koja zadovoljava ukuse svih gledalaca. Njegova je filozofija ona koja će uvijek biti zanimljiva, a ne u samo jednom vremenskom periodu, kao što je to bio “catenaccio”, “tiki-taka”, englesko ratovanje ili brazilska samba. Teško je naći osobu, koja voli nogomet, da “mrzi” Bayernov način igre obogaćen fudbalskim fintama, šutevima izvan šesnaesterca, presingom i bespoštednom trkom.
Sav fudbalski svijet to zna. Znaju i čelnici Bayerna. Jedino što će uvijek ostati nepoznato jeste razlog odluke da Jupp ide. Možda su presudile godine, možda želja uprave da malo izađe iz njemačkog kalupa sklonog štednji i frazi “tiha voda bregove valja”, pa su odlučili krenuti u šoping i podignuti prašinu dovođenjem Guardiole. Da mogu vratiti vrijeme unazad, sigurno bi postupili drugačije.
Ipak, kad se podvuče crta ispod svega, Jupp u mirovinu odlazi kao legenda, na vrhuncu uspjeha, i dugo će biti nedodirljiv. Postao je četvrti trener koji je osvojio Ligu prvaka s dva različita kluba, a Bayern je učinio sedmim klubom s trostrukom krunom u jednoj sezoni. Bolji kraj niko ne može poželjeti.
sport.ba @sport.ba
