Halo Rio, imamo problem, motori nam se gase!

Halo Rio, imamo problem, motori nam se gase! Takav S.O.S. je sinoć odaslan iz Maksimira zbog kvara na avionu koji nas vozi na Svjetsko prvenstvo. Reporteru nakon očajne igre hrvatske reprezentacije na pamet je palo samo jedno pitanje - zar je hrvatska nogometna reprezentacija baš toliko ovisna o Luki Modriću? Očito jest, bez Luke nema nogometa, bez njega smo jučer djelovali kao provincijska momčad, koja je za 90 minuta nikad slabijoj škotskoj reprezentaciji ušla tek u jednu priliku. Izgubili smo, pokvarili perfektni dojam od kojega smo mjesecima živjeli, sada se opet vraćamo u “močvaru” naših malih ratova, kritika, pljuvanja… Igor Štimac je dugo gunđao zbog termina u lipnju, kada su igrači potpuno prazni, ishlapjeli, premoreni i iscrpljeni, kada su im glave već na godišnjem odmoru. U takvoj atmosferi ne pomažu ni Međugorje, niti uvjeravanja da je suparnik slab, tada se mora posegnuti za nekim motivacijskim injekcijama, mora se stvoriti napetost, kao što ju je znao stvoriti Ćiro Blažević. Štimac je znao da je ovo opasan termin, ali se ipak nadao da će to biti samo “običan nogometni dan”, samo još jedna rutinska utakmica. Nije razmišljao da smo Srbiju dobili prelako, da smo se u Walesu izvukli nekim čudom. Škotska je bila fatalna, ne sjećam se da sam vidio goru utakmicu protiv goreg suparnika. Da je na suprotnoj strani stajala ozbiljna reprezentacija, unakazili bi nas… Uzalud je Štimac vrtio utakmicu, posezao za Eduardom da Silvom, Kalinićem, a u finišu utakmice i za Nikom Kranjčarom, bili su sve to alibi potezi, koji nisu obećavali ništa dobra. Jer, zakazao je ključni čovjek… Jasno vam je tko je igrač od kojega smo očekivali nadahnutu igru. Sammir, dočekan sa zvižducima i otvorenom antipatijom, nije uspio uskladiti raštimani klavir, i njegova svirka se svodila na alibi proigravanja, tek povremeno bi odigrao obećavajuću loptu. Ali, bilo bi pogrešno svaliti sve na Sammirova leđa, ni Rakitić ni Kovačić nisu se proslavili na sinoćnjoj utakmici. Da ne govorimo o Mariju Mandžukiću, koji se nije “pojavio” na utakmici. Očito se potrošio u Ligi prvaka i njemačkom prvenstvu, njegova sinoćnja utakmica bila je ispod svake razine. No, u nogometnim biografijama i najvećih igrača ima takvih dana. Ako bismo pokušali ocijeniti igrače, malo bi njih zaslužilo prolaznu ocjenu. Dvojica, možda trojica, ostali su potpuno podbacili, kompromitirali su naš odlazak na Svjetsko prvenstvo, jer, nakon ovoga ćemo sasvim sigurno morati u dodatne kvalifikacije. A to je uvijek lutrija. Šteta. No, ne čudi reakcija publike, u kojoj se probudila zatomljena antipatija prema izborniku, ispraćen je zvižducima “Igore pederu”. Možda je to pregrubo nakon jedne izgubljene utakmice, ali, glas narodni, glas Božji. Ni Igor Štimac nije bio blaži u kritici, kazao je: “Nismo bili muškarci!”