Istina je da je Premier liga izjednačenija od drugih europskih top-liga: no leži li u tome njena komercijalna privlačnost ili u nečemu sasvim suprotnome?
Svaki površni poznavatelj nogometnih prilika mogao je točno predvidjeti koji će klubovi zauzeti prvih sedam mjesta ove sezone u Premier ligi. Jedina momčad oko koje se možda moglo pogriješiti je Newcastle, koja je ovaj put dobrano podbacila – isto kao što je i prošle sezone uvelike prebacila očekivanja.
Međutim, nema nikakve naznake da bi takva predvidivost predstavljala ikakav problem za komercijalne partnere. Prema novom ugovoru o televizijskim pravima, klubovi Premier lige zarađivat će 41 posto više nego do sada – on je vrijedan preko 3 milijarde funti u samoj Engleskoj, a premašuje 5 milijardi na globalnoj razini.
Ta je raspodjela tog novca kudikamo pravičnija nego, primjerice, u Španjolskoj – gdje Real Madrid i Barcelona ostalima ostavljaju samo mrvice.
Stoji to da u Engleskoj još uvijek postoji tri ili čak četiri kluba od kojih se realistično može očekivati borba za naslov – za razliku od španjolska dva, ili Njemačke, gdje Bayern ima dvostruko više novca od najbližih pratitelja i kompetitivnost najviše ovisi o tome hoće li on biti na očekivanoj razini ili ne.
Prvak Engleske velike prihode ostvaruje od televizije
No razlog za takav rast televizijskih prihoda u Premier ligi nije toliko u većoj izjednačenosti lige, koliko u segmentiranju na superklubove i one ostale. Već i sama prodaja klupskih suvenira na globalnom tržištu – posebno na ključnim dijelovima poput Azije i Sjeverne Amerike – sugerira da ovi 'novi', internacionalni fanovi biraju gotovo isključivo među onim klubovima koji se već sredinom rujna nađu na vrhu premierligaške ljestvice.
Andy Lyons, urednik dugovječnog nogometnog magazina When Saturday Comes, odlično objašnjava situaciju. 'Oni koji posjećuju stadione očajavaju zbog fanova koji nogomet prate isključivo preko televizije i nikad nisu 'svoj' klub vidjeli uživo', kaže. 'No ove dvije skupine nikad neće naći zajednički jezik – jer traže potpuno različite stvari.'
Prema njegovom mišljenju, 'za prve nogomet znači različite oblike vezanosti: uz grad, regiju ili samu momčad, kao i u međuzavisnom odnosu prema navijačima rivalskog kluba. Za druge, prvenstveno se radi o pobjeđivanju.' Kako to misli? 'Pa jednostavno.
Ovi navijači možda će se zainteresirati za klupsku povijest – primjerice, novim navijačima Chelseaja zanimljivo je to što je klub prije 1990-ih više puta ispadao iz lige – ali oni znaju da se takvo što teško može opet dogoditi.'
Lyons smatra da je privlačnost Premiershipa, kao i bilo koje druge vrhunske europske nogometne lige, upravo u tome što postoje klubovi koji većinom pobjeđuju i donose puno veselja i razonode svojim fanovima. Izjednačenost i nepredvidivost kakve su postojale prije dvadesetak i više godina sada više nisu kvalitete koje su na cijeni kod globalne publike: to se vidi i po tome što je internacionalna navijačka baza engleskih klubova u više od 90 posto koncentrirana na 4-5 trenutno najjačih (i najbogatijih) klubova, dok je u samoj zemlji sve to puno izjednačenije.
'Medijska pokrivenost nekolicine najjačih klubova navodi na zaključak da je njihovih navijača više nego svih ostalih zajedno, što uopće nije tako. Uostalom, Championship je četvrta najgledanija liga u Europi, gledanija od Serie A – a o njoj sve manje možete pročitati u glavnim medijima čak i u Engleskoj.
Postoje cijeli veliki gradovi i slavni klubovi koji vjerojatno više nikada neće doživjeti da se njihova momčad bori za naslov, jer današnji globalizirani svijet traži superklubove', kaže Lyons i zaključuje: 'internacionalni navijači na koje Premier liga danas ponajviše cilja su oni koji žele vidjeti kako njihov klub dovoljno često pobjeđuje, za što je potrebno imati i velik broj onih koji nisu dovoljno konkurentni da bi mogli trajno poremetiti status quo.'
Kako se ne složiti s ovim argumentima?
(Autor: Aleksandar Holiga, Twitter: @AlexHoliga)
sport.ba @sport.ba
