sport.ba @sport.ba
Pamtiće se prethodno EP u rukometu po nekim iznenađenjima, nekim sjajnim individualnim rolama, po sudijskim bezobrazlucima, ali najviše po Arpadu Šterbiku koji je u polufinalu protiv Francuske stao na gol, odigrao ukupno 37 minuta na šampionatu i bio nesavladiva prepreka za šutere Francuske i Švedske. U 39-oj godini je svjetskoj pridodao i evropsku titulu sa Španijom na nevjerovatan način.
Da bi postao najbolji Arpad Šterbik je prije desetak godina morao da ispuni prvi uslov - da pobjegne iz kacerogenog srpskog rukometa koji već godinama vuče za sobom u blato sve što vredi. Kao što Veselin Vujović reče da je „kazna, a ne nagrada“ raditi u srpskom rukometu, tako i Šterbik u jednom od rijetkih intervjua za srpske medije, Novostima otkriva zašto je pobjegao iz srpskog rukometa.
„Ljudi pamte ono negativno, kod nas se samo gleda crno. Razlog zbog koga sam riješio da više ne branim za Srbiju i danas je prisutan u našem rukometu. Kada vidim Marsenića i Abutovića po povratku iz reprezentacije u klub, znam da nisam pogriješio. Po dva-tri mjeseca ne možeš da se oporaviš od pljuvanja, kritika, lošeg sistema, taktika. U emotivnom si rasulu, a za nekoliko dana ideš nekoj Barceloni u goste. Pa te napadaju što u klubu daješ više, a ne gledaju širu sliku. Kakav je sistem u tom klubu, zašto tamo igramo bolje. Umorio sam se od toga, nisam više bio sposoban da dam maksimum i najpoštenije je bilo da se oprostim od reprezentacije. Branio sam od devedesetih, bilo je vrijeme za mlađe“, kaže Šterbik u intervjuu za Novosti.
Ne krije da bi volio da ga ljudi u Srbiji pamte po dobrim stvarima koje je uradio za srpski rukomet, ali je isto tako svjestan da je u javnosti potpuno iskrivljen stav o ovom sportu.
„Nekad me zaboli što će me ljudi pamtiti samo po negativnim stvarima. Ali ljudi ovdje misle da smo i dalje u velikoj Jugoslaviji. Sada imamo nekoliko rukometnih reprezentacija sa tog područja, a očekuju se rezultati kao da smo još uvijek na tolikom prostoru. Ali i to je normalno, jer - kako su mogli košarka, odbojka, vaterpolo? Zašto novac zaobilazi naš rukomet u širokom luku? Kako je moguće da se Seha liga primila svugdje osim kod nas? Klubovi iz regionalne lige igraju završnicu Lige prvaka, a gdje su Zvezda, Partizan? Stalno niču novi rukometni centri po regionu, ovdje se gase. Onda se Marsenić vrati u Vardar poslije pet poraza u šest mečeva na EP i pita se je li on kriv što svi u okruženju igraju rukomet osim Srbije, što su ispred Hrvatska, Slovenija, Makedonija...“
