sport.ba @sport.ba
Ova godina bila je neobično okrutna nogometna godina, nekoliko istinskih legendi ovog sporta odigrale su posljednju utakmicu, ali kad čuje koja su nas velika imena napustila ove godine, prosječnom nogometnom romantičaru moglo bi eksplodirati srce od tuge.
Oleksandar Šolkovskiji (Ukrajina)
Legenda ukrajinskog nogometa bila je na golu kijevskog Dinama Oleksandar Šolkovskij od 1994. godine bio je na golu ukrajinskog kluba i s 42. na leđima odlučio je objesiti rukavice o klin. U karijeri je 14 puta bio prvak svoje zemlje i otići će u povijesti kao jedini golman koji je obranio sve penale u raspucavanju.
Philipp Lahm (Njemačka)
Najpametniji igrač kojeg je trenirao, tvrdi Guardiola. Nogometni genijalac, kaže Joachim Low, a kad ta dvojica to kažu za nekoga, znači da je riječ o posebnom igraču. Mnogi ga smatraju najboljim desnim bekom svoje generacije, čak triput biran je u najbolju ekipu SP-a (2006., 2010. i 2014.), a u karijeri ima dva najvažnija nogometna trofeja, Ligu prvaka i Svjetsko prvenstvo.
Scott Parker (Engleska)
Još jedan koji je izdržao dva desetljeća profesionalne karijere. Započeo ju je kao 17-godišnjak u Charlton Athleticsu, a završio u Fulhamu tekuće sezone. Kroz karijeru je uglavnom igrao veznog igrača, ali pred kraj znao je radi iskustva osvanuti na stoperu pa smo ga zato uvrstili u našu ekipi kao štopera. Ući će u historiju kao igrač koji je uvodna četiri nastupa za englesku reprezentaciju izborio kao igrač četiri različita kluba u razdoblju od osam godina.
Brede Hageland (Norveška)
Legendarni premierligaški štoper najdublji trag ostavio je u Fulhamu u čijem dresu nastupio je 217 puta, a karijeru je završio u Crystal Palaceu. Ikonski status osigurala mu je neobična skromnost za čovjeka koji je svojedobno zarađivao 27 hiljada funti sedmično, naime umjesto u skupocjenoj jurilici, kući se nakon utakmica vraćao javnim prijevozom!
Xabi Alonso (Španjolska)
Španska legenda peti je na listi igrača s najviše nastupa za reprezentaciju, a jedan je od rijetkih koji se može pohvaliti da je osvojio baš sve, Ligu prvaka, Svjetsko prvenstvo, Euro i klupski SP. Do kraja karijere ostao je navijač Liverpoola u kojem je iskočio na svjetsku scenu, a dok je igrao u Madridu znao je bježati na utakmice Redsa kad god je mogao.
Andrea Pirlo (Italija)
Maestrov odlazak još će dugo oplakivati svi nogometni romantičari. Nakon dva desetljeća vrhunskog nogometa otišao je "metronom", nepogrešivi taljanski majstor čije su lopte bile hirurški precizne, a majstorstvo pri izvođenju slobodnih udaraca još će dugo biti predmet proučavanja na nogometnim akademijama.
Frank Lampard (Engleska)
Klasična premierligaška desetka sjajne duge lopte i razornog udarca obilježila je Abramovičevu eru u Chelseaju. Osvojio je sve što je mogao na klupskoj razini, ali na reprezentativnoj nije mogao do titule. Smatraju ga jednim od najboljih veznjaka u generaciji, jedan je od sedmorice igrača s više od 150 permierligaških golova, ali je jedini veznjak na tom popisu.
Francesco Totti (Italija)
Figlio Unico, Capitano Eterno ili kako želite rasplakao je polovicu Rima na koncu prošle sezone kad je objavio kako će završiti karijeru. Na njegov su oproštaj hodočastili Romini navijači iz cijelog svijeta, a čak su mu i navijači ljutitog rivala Lazija zahvalili na svemu. Nakon te geste, onom koji i površno prati sport bit će jasno o kakvoj je legendi riječ.
Kaka (Brazil)
Još jedan iz skupine "među najboljima u generaciji" dok je igrao bio je jedan od najpoznatijih svjetskih sportaša, prvi je sportista u historiji koji je dosegao brojku od 10 miliona pratitelja na Twitteru. Jedan je od rijetkih koji je triput biran u ekipi godine u izboru Uefe i Fife te je član Milanove Kuće slavnih.
Ricky Lambert (Engleska)
Jedan je od najsimpatičnijih engleskih nogometaša, otišao je u penziju sa 35, ali tek zadnje tri, četiri godine karijere osigurale su mu ikonstvo. Naime debitovao je za nacionalnu ekipu u maju 2014. godine kad je već imao 32 godine, a nekoliko mjeseci kasnije dobio je poziv kluba u kojem je odradio juniorski staž - Liverpoola: Oduvijek sam znao kako ću jednom zaigrati za Redse, samo nisam znao da ću morati toliko čekati," rekao je.
Dirk Kuyt (Holandija)
Naslov u Liverpoolu nikad nije dočekao, uostalom kao mnogi njegovi suvremenici iz Redsa, ali zato je karijeru završio sa stilom osvojivši s Feyenoordom, za koji je igrao pri početku karijere, prvi naslov nakon 18 godina. Kuyt je u odlučujućoj utakmici protiv Heraclesa zabio sva tri gola za pobjedu i tri dana po osvajanju naslova objavio kraj karijere.
Zbogom, Ikone!
