sport.ba @sport.ba
Legendarni italijanski veznjak Andrea Pirlo poznat je kao veliki majstor slobodnih udaraca. Bivši fudbaler Intera, Juventusa i Milana doduše nikad nije otvoreno pričao o svojoj vještini, ali je ipak odlučio progovoriti po završetku izuzetne karijere.
Francuskim novinarima otkrio je sitnice koje često mogu utjecati na pogodak iz slobodnjaka.
"Uvjerio bih sam sebe da nije moguće promašiti", počeo je Pirlo pa nastavio:
"Bilo je dovoljno prebaciti živi zid i ušla bi u gol. U fudbalu baš kao i u životu milimetri često odlučuju kako će se razviti situacija."
"Pucanje slobodnih udaraca bilo mi je prirodno urođeno, prići lopti, pronaći joj mjesto u okviru gola i uputiti ju u pravu stranu mi se uvijek činilo jednostavno."
"Pucao sam bez predugog razmišljanja. Jedino sam odugovlačio s pripremom, dugo bih čekao pravi trenutak i bile su mi važne sitnice. Lopta je morala biti čista uoči udarca, morala je blistati, pa bih potrošio nekoliko sekundi kako bih je očistio."
"Nikad nisam udarao isključivo unutarnjom ili vanjskom, udario bih je palcem i kažiprstom noge. Često bih počeo slaviti prije nego bi lopta ušla jer sam znao po njezinoj putanji kako će ući u mrežu."
Ipak, sigurno da urođen talent bio bi mu uzaludan da ga nije dodatno usavršavao još kao dječak.
"Imao sam malu lopticu od pjene, kauč je bio živi zid, a prozor gol, cilj je bilo prebaciti kauč i pogoditi u gornji ugao prozora."
"Također, puno sam naučio od svojih saigrača, Beckhama, Ronaldinha, Seedorfa, često smo pričali nakon treninga i otkrivali tajne međusobno."
"Dosta sam naučio gledajući i Juninha, ali njega sam kopirao preko televizije, nakon treninga pucao bih kao on, ali s vremenom sam razvio vlastiti način. Provodio sam dane sam na terenu vježbajući sve vrste slobodnih udaraca", zaključio je Pirlo.
