sport.ba @sport.ba
Nema momčadi koja je napravila više promjena i veći iskorak u posljednjih godinu dana nego što su Celticsi. Prekoračili su ono i što je Irving očekivao prilikom dolaska u novu ekipu. Svakako, u trenutku dok ovo pišemo nedostaju im još samo tri pobjede do najvećeg niza (19 pobjeda zaredom) jedne momčadi Bostona ikad. Onog posljednje šampionske generacije nakon osvojenog prstena 2008. godine. I da niz u idućoj utakmici prestane, ne može nestati ono što se dosad postiglo.
Boston je uprkos mnogim nedaćama stvorio razliku za lakši nastavak sezone i doveo se u priliku da ove godine nadmaši broj pobjeda od lani (53). Prema posljednjim projekcijama, stručnjaci im prognoziraju da će regularni dio završiti s preko 60 pobjeda te u ovom trenutku imaju 15,6 posto šanse za osvajanje titule. Sve to Celticsi su postigli bez Gordona Haywarda, nakon čije se povrede najmanje očekivao niz od 16 utakmica bez poraza, inače četvrti najveći u historiji franšize.
Kad neko krene u sezonu u kojoj je nakon samo šest minuta ostao bez drugog najboljeg igrača i s omjerom 0-2, nikome nije ni na pomisli da će se u narednih mjesec dana transformirati u momčad koju treba znati pobijediti. Nije bilo ni igračima Bostona ni njihovom treneru. Stevensu taj niz ni danas ne znači puno svjestan kako igra nije na razini kakvom je on vidi.
''Ne igramo dovoljno dobro kako bi ovaj niz pobjeda smatrali dovoljno relevantnim po mom mišljenju. Shvatili smo načine kako doći do pobjeda, ali moramo igrati puno bolje'', rekao je trener čija je momčad na omjeru 16-2 i više od mjesec dana ne zna za poraz. Ali i trener koji time ocrtava svoj pedagoški pristup treniranju.
Istina da je Boston u ovom momentu momčad bliža Atlanti iz sezone 2014./15. nego tome da sruši Warriorse. Tadašnja ekipa Hawksa završila je prvi dio sezone sa 60+ pobjeda i četiri All-Star igrača, a kasnije uvjerljivo ispala u finalu Istoka od Cavsa bez Lovea i povredama ispresijecanim Irvingom. Mišljenja smo da Boston bez obzira na sve još nije u siguran u rušenje Cavsa u jednoj playoff seriji. Barem zasad. Doduše, potrošenih i ranjivih, ali još uvijek s najboljim igračem na njihovoj strani.
No, Stevensonova zelena družina ipak se po nekoliko stvari bitno razlikuje od spomenute momčadi Hawksa. I zbog toga nju treba gledati drugačijim očima. Kao prvo, to je momčad budućnosti s petim najmlađim rosterom u ligi. Kao drugo, ima jednog od najboljih šutera i clutchera današnjice i kao treće, ''drskija'' je u pozitivnom smislu. Ako je neko dosad sumnjao u Aingeijev proljetni biznis, sada više ne bi trebao imati dvojbi.
Irving je u svojoj najboljoj predstavi od kada je stigao u Beantown postao prvi igrač Celticsa nakon Paula Piercea 2006. koji je u jednoj utakmici imao 45+ poena i 5+ asistencija. Međutim, činjenica da u svakoj utakmici uživa u igri i načinu na koji utječe na svoje nove saigrače najveći je dobitak. To je čovjek kojeg je Ainge čekao i bio se za njega spreman odreći najvećih aduta. I onda ga je predao u ruke čovjeku koji posjeduje formulu za uspjeh.
Brad Stevens postigao je nešto što mnogima ne uspije u nekoliko godina. Uspio je stvoriti hemiju u momčadi koja je vratila samo četiri igrača iz prošle sezone. Naime, bivši trener sveučilišta Butler poznat je po tome da ima vrlo dobar odnos s igračima te jako puno računa vodi o psihološkim aspektima. Jer kako drugačije objasniti da su Celticsi postali tek peta momčad u povijesti koja je u prvih 17 utakmica ostvarila 15 pobjeda nakon šoka koji bi mnoge ostavio još u procesu.
Nije tajna kako Stevens od prvog dana u Bostonu stvara sustav po uzoru na onaj u Spursima. Ne nužno identičan, ali po sličnom principu koji razvija igrače kroz sustav, a ne da formaciju prilagođava igračima. Naravno, uvijek se može nešto preinačiti, ali smisao igre ne smije ostati nepromijenjen. Na temeljima se dalje nadograđuje sve ostalo i kad se u taj sustav ubaci malo više talenta, kao što je Ainge i napravio, stvari počnu funkcionirati same od sebe.
Uostalom, najbolji pokazatelj su Warriorsi, koji su nametnuli stil igre kojem svi teže, a njima su danas najbliže Celticsi. Koliko god Cleveland imao veće šanse za novo finale, Boston je taj koji može zadovoljno trljati ruke i ne mora strahovati za budućnost. Dugoročno gledajući, teško da se itko osim Warriorsa nalazi u boljoj situaciji od njih.
Ono zbog čega ističemo Boston kao novu veliku ekipu u dolasku je kontinuirani rast iz sezone u sezonu. Već smo pisali kako je Stevens samozatajan, ali vrlo predan i studiozan trener. Ističe se sjajnim razumijevanjem igre, raspoređivanjem uloga u momčadi i konstantnom težnjom za savršenstvom. A to teško može biti loša kombinacija.
Nevjerojatno zvuči podatak da su Celticsi bez dva najbolja odbrambena igrača iz prošle sezone, Bradleyja i Crowdera, dogurali do prve odbrane lige. Boston je prošlu godinu završio s 12. defenzivnim rejtingom (105,5) i 27. postotkom skokova po utakmici, a ove godine je prvi po defenzivnom rejtingu (95,8) i drugi po skakačkom učinku. Štoviše, Boston u ni jednoj od posljednjih 14 utakmica nije nadskakan. Tijekom niza od 16 pobjeda u prosjeku je ostvarivao 6,8 skokova više od svojeg protivnika. I to s dva ozbiljna visoka igrača na rosteru, od kojih 208 centimetara visoki Horford provodi najviše minuta na petici.
To je najvažniji element koji ovu momčad Bostona drži iznad prosjeka, odnosno sasvim zasluženo na čelu NBA-a. U suprotnome, ne bi bilo već nekoliko preokreta koji su izvučeni na krilima inspiriranih pojedinaca ili role igrača s klupe. Za to se svaku utakmicu brine Stevens, koji je uspio pronaći još jedan model na kojem mu većina trenera može samo zavidjeti.
Način na koji se raspoređuju minute među igračima jedno je od najvećih trenerskih umijeća. Po tome se vidi u kojem smjeru trener razmišlja te koja mu je vizija. A Boston u toj kategoriji također oduševljava. Jedna od najboljih stvari tijekom ovog niza je da Celticsi nemaju ni jednog igrača u top 40 po broju minuta na terenu. Čak na prvom mjestu nije ni Irving. Kelt s najviše minuta je Jaylen Brown s 32,6 po utakmici.
Ainge je u godinama koje dolaze pozicionirao Boston u prvi red iza Warriorsa. Celticsi imaju najboljeg mladog trenera u ligi, sustav koji preferira modernu košarku, plejadu mladih igrača koji iz godine u godinu rastu i momčad koja zajednički gradi karakter. I još nismo vidjeli najbolje od njih. Podsjetimo, ovo je ekipa koja je u svom najjačem sastavu odigrala svega šest minuta, čija su dva igrača iz petorke golobradi klinci koji mogu biti samo bolji i čiji najbolji igrač ima tek 25 godina.
