HAOS U PRVAKU EUROPE Posvađali se Modrić i Marcelo, Ronaldo urlao na Ramosa i Varanea

Kraljevi su prošle sezone poharali Španjolsku, Europu i svijet. Razbijanjem Juventusa (4:1) u finalu Lige prvaka, Real je postao jedina momčad koja je uspjela obraniti naslov prvaka Europe otkako se Liga prvaka igra u ovom formatu. Kako se u ovih 25 godina Lige prvaka na krov Europe penjalo nekoliko uvijek jednih te istih supermomčadi, nevjerojatno je to da nijedna nije uspjela obraniti titulu. Eto, Real je s trenerskim početnikom Zidaneom to napravio.

Također, Real je u posljednjih devet godina osvojio samo jednu Primeru. Sa Zidaneom je stigla i druga. Pobjedom protiv Stare dame u Cardiffu, slavni Francuz je Kraljevskom klubu vratio slavu nenadmašnih 1950-ih, kad je Real godinama dominirao španjolskim i europskim nogometom i kad je 1957./58., upisan posljednji doublet (Primera/Kup prvaka). Prošle sezone u vitrine Bernabeua nakon 60 godina stigla je još jedna dvostruka kruna i Zidane je bio autor jedne, gotove pa filmske priče.
 
Samo nekoliko mjeseci kasnije, posve drugačija slika u Madridu. S istim trenerom na klupi i s istom momčadi na terenu, Kraljevi više izgledaju kao sirotani nego kao stroj koji je nedavno izgledao kao nepobjediva nogometna mašina.
 
Real ove sezone ne igra dobro. Prosipaju bodove gdje god stignu, Bernabeu ni izbliza više nije neosvojiva tvrđava, a posljednji ligaški poraz kod Girone samo je produbio krizu i na vidjelo izbacio sve ono što je trulo u svlačionici prepunoj zvijezda.

Skromna Girona, dojučerašnji drugoligaš iz istoimenog grada, središta katalonske borbe za neovisnost, preokretom je u drugom dijelu, nakon što je gubila do 54. minute, izborila rezultatski i simbolički veliku pobjedu protiv aktualnog prvaka i simbola Španjolske.

Bila je to posve zaslužena pobjeda autsajdera nad velikanom jer Real doslovce nije postojao na terenu. Prvi gol koji je Isco zabio, bio je zapravo plod nesreće domaće momčadi, koja je u napadu prije pogodila jednu od nekoliko vratnice tog popodneva, a iz kontre Madriđani su poveli. I to je zapravo bilo sve što smo vidjeli od aktualnog prvaka Europe i Španjolske. Do kraja utakmice igrala je samo Girona pa Real može biti čak i sretan što se kući nije vratio s još kojim golom u svojoj mreži.

Zidaneova momčad na terenu je izgledala kao čopor divljih i međusobno posvađanih igrača koji su valjda očekivali da će se Girona predati čim vidi imena koja su u dresu Reala istrčala na teren, a kako se to nije dogodilo, kako je domaćin imao neke druge planove, igrači madridskog kluba počeli su režati jedan na drugoga. Najprije su kamere uhvatile svađu između Modrića i Marcela.
 
Naime, Brazilac je izgubio jednu loptu, a kapetan hrvatske reprezentacije ga je napao zbog nezainteresiranosti. Marcelo mu nije ostao dužan već mu je odbrusio:
 
''Meni govoriš da sam pogriješio, a ti kao nisi. Što ti radiš na terenu danas?''

Kasnije su posvađali Isco i Benzema, a Cristiano Ronaldo je u nemoći urlao na kapetana Ramosa i Varanea.
 
Mnogi stručnjaci i nakon prošle, čudesne sezone tvrdili su da Zidane kao trener uopće nema svoj identitet, tu prepoznatljivost koja ga je krasila kao igrača. I nisu bili daleko od istine. Real pod Zidaneom ne igra nešto naročito lijep nogomet, to je činjenica.
 
Madriđani i do finala Lige prvaka u Cardiffu nisu bili nešto posebno uvjerljivi, igrali su nekako na silu, i silni bodovi i trijumfi bili su više plod improvizacije i monstruozne individualne kvalitete koju Zizou ima u svlačionici nego organiziranog sustava, precizno osmišljenih taktičkih uzoraka, uigranih mehanizama i trenerskih trikova koji rade razliku između dobrog i lošeg stručnjaka.
 
Sve je to vjerojatno točno, međutim, prošle sezone su iza Zizoua stajali rezultati, a oni su došli uglavnom kao plod njegovog pedagoškog pristupa i strašne pojedinčane klase koju je imao u svojim rukama. Najprije, fantastično je posložio odnose u kraljevskoj svlačionici prepunoj taština, zbog kojih su bivši treneri koji nisu znali tako dobro plivati u kavezu s piranjama redovito gubili glave. Realova momčad prepuna je veličina, golemih ega, a onda i posljedično nezadovoljstava. Zizou je svojom karizmom, ali i drugačijim pristupom, uspio zagušiti nervozu u vječno nervoznoj svlačionici, znao je homogenizirati ekipu i stvoriti kemiju u momčadi. U tom segmentu Francuz je napravio možda i ključan posao u pohodu na sve trofeje prošle sezone.
 
Danas je krvna slika na Bernabeu posve drugačija. Bodova nema, momčad gubi gdje god može izgubiti, Barca je debelo odmakla na vrhu ljestvice, igrači se međusobno vrijeđaju, a navijači sve češće mašu bijelim maramicama.
 
A kad se to dogodi, zna se tko najčešće prvi plaća ceh. Trener. Međutim, tko zna, možda će se nakon blamaže u Kataloniji Kraljevi probuditi i trgnuti. Kad su Bojana Bogdanovića nakon debakla na nedavnom Eurobasketu pitali je li postojao sukob među igračima, on je to porekao, a onda je krasno poentirao:
 
''Nikakv sukob nije postojao. I znate što? Mislim da je to loše. Mislim da smo trebali isprovocirati neki sukob među nema jer bi stvari tada bile možda bolje''. 

(index.hr)