sport.ba @sport.ba
Vahid Halilhodžić iza sebe ima prilično uspješno razdoblje: odveo je Japan na Svjetsko prvenstvo u Rusiju, tako nastavio nizati rezultate kao izbornik nakon uspjeha s Obalom Bjelokosti i Alžirom. Nakon što su mu se slegli dojmovi, u intervjuu za Goal.com je pričao o brojnim temama. No, prvo je na "meniju" bio njegov - Japan. I odlazak na SP:
"Ovo je izvanredan osjećaj, ma kao i svugdje kada napravite uspješan rezultat. Osjeća se sada velika euforija, navijači su zadovoljni i svi od nas puno očekuju i na Svjetskom prvenstvu u Rusiji. Japancima nogomet puno znači, gotovo svi ovdje prate reprezentaciju, tako da je naša pobjeda nad azijskim prvakom Australijom čudesno odjeknula. Euforija se osjeća doslovce na svakom koraku: po gradovima i ulicama, a naravno da meni kao izborniku gode takve stvari.
"OK, plasman na SP se i očekivao od nas, Japan se pojavio na posljednjih pet svjetskih prvenstava. No, ovoga su puta kvalifikacije bile nešto teže, imali smo i doista velikih problema s ozljedama. I to onih najiskusnijih igrača, tako da su nam manje igrali Honda, Hasebe, Okazaki ili Kagawa, a baš su oni najveće japanske nogometne zvijezde."
Velik, pa i ključan dio kvalifikacija iznijeli su mladi igrači...
"Puno nas je bilo ozlijeđenih, tako da sam bio primoran dati priliku mlađim i nedokazanim igračima. Javnost je bila zabrinuta, mnogi su strahovali kako će ti mladići podnijeti pritisak prepunog stadiona, ali protiv Australije smo bili - odlični. A utakmicu su s dva gola prelomila dva 20-godišnjaka. Strašno sam ponosan na te klince, bio je veliki rizik staviti ih u momčad, ali morao sam ići takvim putem."
Ovo vam je treći plasman na SP, kvalifikacije ste prošli i s Obalom Bjelokosti i Alžirom...
"Rekao bih da je treći plasman na SP s trećom reprezentacijom - fini podvig. U svim tim kvalifikacijama bio sam sa svojim reprezentacijama prvi na ljestvici, svugdje imao sjajne rezultate. To je za mene veliko zadovoljstvo, u svaki sam pokušaj odlaska na SP davao svoj maksimum, sa svojim stožerima ulagao puno truda, tako da sam baš zadovoljan i ispunjen čovjek. Ma kada se samo sjetim što smo sve napravili s Alžirom, kako smo cijelu naciju navukli na nogomet, to mi je sve velika satisfakcija. Evo, i ovih dana dobivam puno čestitki i poruka, zovu me ljudi sa svih strana svijeta, meni je malo i nevjerojatno odakle mi sve stižu poruke podrške."
Alžir je danas u problemima, Soudani i društvo neće u Rusiju...
"Rezultatski neuspjeh Alžira za mene je veliko iznenađenje. Čak ne samo to da se nisu plasirali u Rusiju, već da su se oprostili nakon četiri (od šest) kola i posljednji su u skupini. Poznajem tamošnji narod, za njih je ovo - nacionalna tragedija. Velika se euforija dogodila poslije SP-a 2014. godine, Alžir je tada igrama oduševio nogometni svijet. I gdje god sam kasnije došao, svi su pričali o sjajnim igrama Alžira. Iskreno, očekivao sam da će nakon toga reprezentacija ići progresivno, dodatno napredovati, Alžir ipak ima igrače u najvećim svjetskim klubovima. Znam što se događa s Alžirom, ali ne želim svojim komentarima dodatno dolijevati 'ulje na vatru'. Vjerujte, svaki dan dobivam 10-ak poziva iz Alžira; zovu me navijači, klupski dužnosnici, pa i novinari, pitaju za mišljenje. Alžirci žive za nogomet, velika je šteta da neće vidjeti Rusiju."
OK, a što može vaš Japan u Rusiji?
"Mi još nismo spremni za Rusiju, to sam objasnio i igračima. Znam koji će nivo igre biti na SP-u, znam koji su tamo zahtjevi, kakvi nas sve čekaju suparnici. A mi za to, realno, sada nismo spremni. Kod nas traje lagana smjena generacije, imamo 5-6 iskusnijih igrača koji odlaze, oni su doslovno potisnuti mladim japanskim snagama. No, ti mladići još nemaju potrebnu rutinu, niti iskustva da se upuste u koštac sa svjetskim silama koje će biti u Rusiji. Poručio sam igračima kako u ovom trenutku nismo spremni za veliki rezultatski iskorak u Rusiji, ali pred nama je još deset mjeseci. Svi se moramo posvetiti tom cilju, igrači moraju svkodnevno živjeti za Svjetsko prvenstvo. Bilo bi mi lakše da sam češće s njima, da možemo trenirati zajedno, ali to ne ide tako u nogometu. Opet, na svako veliko natjecanje idem s velikim ambicijama, želim tamo nešto napraviti. Ne želim u Rusiju ići kao turist, to nije moj stil."
Halilhodžić je nastavio:
"Veliko se razočaranje dogodilo kod Japanca nakon slabijih nastupa na SP-u u Brazilu. Mi si nemamo pravo sada dozvoliti slične pogreške, moramo se bolje pripremiti, a opet - sve je na igračima. Oni su glavni akteri cijele priče. Ja kao izbornik ne mogu u predstojećem periodu puno utjecati na njih, oni moraju u svaki trening u klubovima ući maksimalno, dodatno napredovati, ali i svaki dan razmišljati o Rusiji. I tome se maksimalno posvetiti. Drugoga nema."
Koje su prednosti i mane ovog Japana u odnosu na reprezentacije Obale Bjelokosti i Alžira koje ste vodili?
"Obala Bjelokosti i Alžir su imali puno veću individualnu snagu, tu nema nikave dvojbe. Evo, ona generacija Obale Bjelokosti je mogla napraviti puno, ma puno više nego što jest, ali trebate znati i cijeli kontekst te priče. Tamo je vladao rat kao na našim prostorima, vladali su etnički i religiozni problemi, teško je bilo raditi dok su oko vas velike tenzije i ratno stanje. Teško je bilo, u tim trenucima, i ujediniti momčad. Mene je to sve nekako podsjećalo na reprezentaciju Jugoslavije sa Svjetskog prvenstva 1982. u Španjolskoj. Mi smo imali toliko individualne kvalitete, ali nismo bili solidarni između sebe, rekao bih niti pravi prijatelji. U svlačionici nije bilo prave ekipe, niti pravog zajedništa. A bez toga, u sportu ne možete napraviti velike stvari. Japanski nogometaši možda i nemaju toliko talenta kao oni u Alžiru ili Obali Bjelokosti, ali imaju nevjerojatnu disciplinu i strašan kolektivni duh. A to može biti naša velika prednost."
Kolike su premije vaši nogometaši dobili za plasman u Rusiju?
"Iskreno, ne znam koliko su dobili igrači, ali morate znati kako funkcionira Japanski nogometni savez. Sve ovisi o rezultatima. Svaki sponzorski ugovor veže se s odlaskom na veliko natjecanje, tako da bez tih rezultata - nema ničega. Pa niti novca. Nogometni savez ne dobiva nikakva financijska sredstva od države, nema nikakvih donacija, sve počiva isključivo na sponzorima. I rezultatima. I bila bi prava katastrofa da nismo otišli u Rusiju, zbog toga je na meni posljednjih mjeseci bio veliki pritisak. Jedina ekonomska računica Japanaca su - pobjede. One, kao i plasman na veliko natjecanje, igračima donose željene premije. Ne znam koliko su dobili igrači, ali po svom primjeru mogu zaključiti da su one bile prilično solidne, haha."
Hrvatska se muči na putu prema Svjetskom prvenstvu u Rusiji...
"Zovu me prijatelji iz Hrvatske, novinari pitaju za mišljenje. Mene je zabrinulo kako je ova današnja generacije Hrvatske, s toliko individualne kvalitete i igrača iz najvećih svjetskih klubova, ispala na Euru u Francuskoj. Hrvatska je za mene bila jedan od glavnih kandidata za naslov, a imao sam osjećaj da se od turnira oprostila - prelagano. I kako nije bila spremna za veliki rezultat. Pratim i ove kvalifikacije, nije mi jasno kako se igrači takve vrijednosti muče sa selekcijama koje joj nisu dorasle. Ne znam u čemu je problem, ne želim nikoga kritizirati, ipak nisam dovoljno 'unutra'. Ali, držim da je ova reprezentacija lakoćom trebala dohvatiti Rusiju, tamo opet biti jedan od najvećih favorita za naslov. Hrvatska se tako mora postaviti, riječ je o daleko najboljoj reprezentaciji s prostora bivše države."
Izbornik Japana je nastavio:
"Ipak, nešto mi kod Hrvatske nedostaje. Ne znam postoji li kod igrača autoritet izbornika, jesu li oni uopće dovoljno motivirani igrajući za reprezentaciju. Često čitam i prilično populističke rečenice hrvatskih nogometaša koji u svojim izjavama najčešće odlaze predaleko. Svi skupa trebaju smanjiti vokabular izvan terena, a povećati požrtvovnost na samom terenu. Hrvatska po meni može jako puno, kažem i dalje ih vidim kako jedne od favorita u Rusiji, ali svi se skupa trebaju potpuno posvetiti reprezentativnom uspjehu. I svakom sljedećem suparniku. Od priče neće biti ništa."
Kako vidite dosadašnje kvalifikacijske rezultate Bosne i Hercegovine?
"Nažalost, dogodio nam se taj iznenadni poraz na Cipru, a vidim kako sada ima puno kritika na izbornika Mehmeda Baždarevića. A većina kritika u tom smjeru prelazi sve mjere ljudskosti i pristojnosti, ali tako je to na našim prostorima. Vjerujem da je u sličnoj situaciji i Ante Čačić. Ali, malo treba 'oplesti' i po igračima, oni ne pružaju ono što se od njih očekuje. A često se ponašaju kao vedete ili razmažene zvijezde. Čini mi se kako izbornici u takvim situacijama trebaju biti malo konkretniji, pogotovo direktniji u razgovorima s pojedincima. U cijeloj priči bitna je samo - reprezentacija. Vjerujem će BiH dogurati do baraža, pa preko toga stići i do Rusije. Uvijek navijam za reprezentacije s našeg područja, tu je uvijek bilo i uvijek će biti sjajnih individualaca."
Jeste li vi kroz izborničku karijeru u Obali Bjelokosti ili Alžiru imali problema s 'razmaženim zvijezdama'?
"Ma oni se uvijek događaju kada u reprezentaciji imate vedete, samo ih na vrijeme morate prepoznati i pod hitno reagirati. Evo, u Obali Bjelokosti sam imao Didiera Drogbu ili Yayu Tourea, ali čim bih vidio da netko od njih ne trenira maksimalno, iskače na bilo kakav način, odmah bih ih na to išao upozoriti. A tako je bilo i s Alžirom. Poštujem svakoga, ali interes momčadi meni je iznad svega. A ako netko misli glumiti zvijedu, kod mene neće igrati. Bez obzira bili oni ljutiti ili ne. Problema sam imao i nedavno, prije ključne utakmice s Australijom. Neki su igrači bili ozlijeđeni, a smatrali su da i takvi mogu pomoći reprezentaciji na putu prema Rusiji. I tu smo se bitno razlikovali u mišljenjima. Odmah su krenule i novinarske kritike, a na kraju su najbitnije golove zabile 'njihove zamjene' - mladi igrači. Nije lako biti izbornik, no vi se morate nametnuti momčadi i biti čvrsti prema zvijezdama. One će vas tako samo još više poštovati. A takve zvijezde svoju lidersku ulogu moraju pokazati na terenu, tamo dati i najveći doprinos. Po tom sam pitanju jako principijalan, puno tražim od svojih igrača."
