Kineska nogometna ekspanzija odavno je nadišla onu katarsku, gdje su Kinezi specifičniji po činjenici da njihova ulaganja nisu vezana samo uz Europu, već se prožimaju preko cijelog svijeta.
Naravno, naglasak je na Evropi koja je i centar nogometnog svijeta, a država koja ima 596 milijardera – više nego primjerice SAD – koji uz to putem nogometa imaju relativno jednostavan način za iznošenje novca izvan države, usput bildajući njegovu vrijednost, nema plan zaustavljanja.
Glavni direktor Hurun Reporta, magazina koji mjesečno objavljuje presjek trendova najbogatijih Kineza, još je prije godinu dana sublimirao kinesku „maniju“ za ulaganjem u svjetski (evropski) nogomet:
„Znam bar tri milijardera koji su izrazito zainteresirani za kupovinu engleskih ili španskih klubova. No, realno stanje tržišta je takvo da ih je zapravo sigurno još deset puta toliko“, tvrdi Rupert Hoogewerf.
Popis klubova koji su djelomično ili u potpunom vlasništvu kineskih ulagača raste iz dana u dan. Dvadeset i osam klubova širom svijeta ima injekciju kineskog kapitala, od čega je njih osam u stopostotnom vlasništvu, dok je još njih pet gotovo pa stopostotno. Najviše ih je u Engleskoj (njih osam), dok u Španiji šest klubova imaju kineske ulagače i/ili vlasnike. Treća je Francuska sa četiri kluba, a četvrto mjesto dijele Italija i Portugal s po tri kluba.
Kinezi ulažu u klubove i van Evrope; tako drže stopostotni udjel u australskim Newcastle Jetsima te u brazilskom Desportivu.
Koliko još prije nego krenu ulagati u bh. nogomet?