sport.ba @sport.ba
Rijekina legenda Damir Desnica danas slavi 60. rođendan, a Goal podsjeća na nevjerojatan život čovjeka koji je oduševljavao, varali su ga za novac, jedva je živio, ali ostvario ...
"Bila je to čista krađa", i dan danas govori Damir Desnica o toj slavnoj utakmici.
Kad je njegova Rijeka u 2. kolu Kupa Uefe 1984. stigla na Santiago Bernabeu s prednošću 3:1 s Kantride. Real je u momčadi imao Michela, Jorgea Valdana i mladog Emilija Butraguena. I suca Rogera Schoetersa...
Rijeka je utakmicu završila s osam igrača, a crveni je dobio i Desnica. U 74. minuti, kada je bilo još uvijek Realu nedovoljnih 1:0 i jedan igrač više.
Desnica je prvi žuti dobio zbog navodnog odugovlačenja kad je išao izvesti korner. A drugi mu je Schoeters pokazao nakon što je prekinuo igru zbog prekršaja, a Desnica je nastavio trčati. Opravdana odluka... da Damir nije cijeli život gluhonijem!
"Isključen sam zbog protestiranja, što je nemoguće kad ne mogu govoriti", objasnio je u intervjuu za AS 2011.
Desnica je rođen gluh i imao je teško djetinjstvo. Sredina ga se sramila, djeca su mu se rugala, bilo mu je lakše tek kad se preselio u Zagreb na školovanje za bravara. I nogomet, to mu je bio pravi izlaz, lopta je uvijek bila uz njega.
"Nikad nisam imao problema komunicirati sa suigračima jer čitao sam im s usana", objasnio je jednom.
A kako je to izgledalo u praksi, objasnio je za Novi list njegov bivši suigrač Zdravko Pugelj:
"On bi naoko nezainteresirano čekao kod kornera. Ali čim bi dobio loptu, sjurio se ravno prema golu, prolazio suparnike, ušao u šesnaestera, a onda je bilo ili gol ili penal, rijetko nešto treće!"
Da, i protiv Reala je trebao dobiti dva jedanaesterca, Chendo ga nije mogao drugačije zaustaviti.
"Belgijski nas je sudac uništio. Znam samo da ga je Uefa nakon te utakmice doživotno suspendirala. Bila je to čista pljačka!", tvrdi Desnica.
Real je te sezone osvojio Kup Uefe, a Desnica je i kasnije upoznao da u životu ne dobiješ uvijek ono što zaslužiš. Tako mu je gotovo sav novac koji je zaradio u karijeri propao u Ljubljanskoj banci, pa je nakon hrvatskog osamostaljenja nastavio igrati u domovini. No, klubovi su ga često varali i nisu mu plaćali.
"I kad sam bila dijete, morala sam nazivati predsjednike i direktore klubova da mu daju novac, jer i moja majka je gluho-nijema. Bila su to doista teška vremena, jedva smo preživljavali. Sad je nešto bolje jer otac ima pravo na mirovinu kao osvajač brončane medalje na Olimpijadi gluhih 1973.", ispričala je njegova kći Maja za Novi list.
Desnica je osvojio dva kupa bivše države, zabio je 55 golova u 265 utakmica za Rijeku između 1976. i '85., a potom je pet godina igrao u belgijskom Kortrijku. Jednom je zaigrao i za reprezentaciju SFRJ, u kvalifikacijama za Euro 1980. protiv Rumunjske. Naravno, zabio je gol! Igrao je do 41. godine.
"Tada smo igrali srcem, danas je sve u novcu", žali se.
Žao mu je što više ne radi u omladinskom pogonu Rijeke, kaže da je uživao radeći s mladim nogometašima, a sad je domar na jednom terenu u Rijeci.
"Slijedite svoj san. Ja sam ga uspio ostvariti, unatoč takvom hendikepu. Bog mi je oduzeo sluh, ali dao mi je druge talente. I ljubav za nogometom."
To mu nitko neće oduzeti. Sretan 60. rođendan, Damire!
