
Ideja istaknutog člana CK KPJ Gojka Vukovića o osnutku radničkog sportskog kluba u Mostaru u djelo je sprovedena 1922. na današnji dan. Tamo gdje je danas Univerzitet Džemal Bijedić, na poljani su se okupili ilegalci iz Grada, te oformili klub kojemu je ime dao Anđelko Vlaho. Nazvao ga je po planini povrh Mostara s ciljem da ime bude prihvaćeno u Mostaru, ali i da ne oda antifašističku ideju pred tadašnjim vlastima u Mostaru.
Prvu Upravu kluba činili su Anđelko Vlaho, Ranko Slijepčević, Borivoje Janjoš, Ljubomir Basta, Rudolf Beltram, Mihajlo Cvetković, Milan Pavić i Bogdan Tepšić. Oni su se tri godine kasnije potrudili da Velež konačno dobije dresove crvene boje. Oni su šiveni u Zagrebu, a na lijevoj strani imali su veliku crvenu zvijezdu.
Nakon osamnaest godina rada, tadašnja vlast zabranila je rad Ursovskih sindikata, zatvoren je Radnički dom u Mostaru, te zabranjen rad Veleža i RKUD Abrašević. Uslijedio je Drugi svjetski rat, u kojemu je RŠD Velež dao devet narodnih heroja. Imena za historiju bila su imena Adema Buća, Karla Batka, Mladena Balorde, Šefika Obada, Dr.Safeta Mujića, Jusufa Čevre, Hasana Zahirovića – Lace, Mehmeda – Mehe Trbonje te Ahmeta Pintula. Nakon Drugog svjetskog rata obnovljen je rad kluba. Bilo je to u februaru 1945, a osnivačka Skupština održana je na današnjem trgu Musala.
Sedam godina kasnije Velež je odigrao prvi meč u najboljem jugoslovenskom rangu, a protivnik je na starom igralištu bila Crvena zvezda. Od tog dana do raspada Jugoslavije Rođeni nikad nisu napustili društvo najboljih. Dolaskom osandesetih godina došli su i pervi uspjesi, pa su 1981. i 1986. osvojeni prvi trofeji Kupa Maršala Tita. Prvo je s 3:2 golovima Halilhodžića i Okuke poražen Željezničar, a pet godina poslije golovima Nenada Bijedića i Preraga Jurića s 3:1 i Dinamo.
Velež je u šest navrata Jugoslaviju predstavljao u evropskim kupovima, četiri puta u tadašnjem Kupu UEFA, te dva puta u Kupu pobjednika kupova. 1975. Rođeni su stigli do četvrtfinala Kupa UEFA, da bi 1988. bili zaustavljeni u osmini finala istog takmičenja. Ostale su zapamćene utakmice protiv Derby Countya, Twentea, Hartsa, Borussie Dortmund, Belenensesa, Siona, Rapida i ostalih.
Progon sa stadiona Pod Bijelim brijegom 1992. označio je početak teških vremena za klub koji je u nezavisnoj Bosni i Hercegovini nažalost dva puta napustio najbolji fudbalski rang, dok s druge strane s izuzetkom dva polifinala Kupa nikada nije ostvaren neki zapažen rezultat. Rođeni trenutno žive đavolje teške dane.