Real Madrid nije slučajno izabrao baš Carla Ancelottija za svog novog trenera.
On je taj koji treba svojim pronicljivim i mudrim odlukama doprinijeti relaksaciji odnosa između igrača, navijača, ali i Uprave "kraljevskog kluba".
Slovi za trenera čvrste ruke i autoriteta, ali ne po svaku cijenu. Zna se mudro politički i povući, izviniti, popustiti, ali samo kada nema drugog izlaza iz krizne situacije.
Oni koji ga znaju tvrde da bi Ancelotti, da kojim slučajem nije trener, sigurno bio političar.
"Zanat" je ispekao na najtežem terenu u Milanu, s najmušićavijim vlasnikom koji postoji - Silvijom Berlusconijem (2001. - 2009.).
Berlusconi je uvijek bio ubjeđen da se odlično razumije u fudbal.
Pred svakog trenera je postavljao isti zahtjev - da Milan igra ofanzivno i obavezno s tri napadača.
Fabio Cappelo to nije mogao trpiti iako je osvojio evropsku titulu.
Alberto Zaccheroni se također teško nosio s njegovim pritiskom iako je osvojio titulu u Seriji A.
Međutim, Ancelotti je bio dobar taktičar koji je igrao po sistemu toplo-hladno. To je vremenom i Berlusconi shvatio, ali se nije ljutio zbog toga.
Čak naprotiv, kao političar je to razumio, i cijenio ga zbog toga.
Alessandro Costacurta, bivši prvotimac Milana, prisjeća se Ancelottijevih "magija" u vrijeme dok je konstantno bio pod Berlusconijevim pritiskom.
"Ancelotti je umio sa gazdom. Kada bi ga god pozvao telefonom i saopćio da Kaka mora igrati ofanzivnije, nije mu proturiječio.
Prišao bi Brazilcu i rekao mu da igra bliže golu, ali samo u prvih deset minuta. Kasnije bi imao i alibi, zbog situacije na terenu, pritiska ili povlačenja protivnika, došlo bi do transformacije...", pojašnjava Costacurta.
Ova priča zapravo i objašnjava Perezovu želju, već u drugom navratu, da angažira baš Ancelottija.
Nakon Mourinha, euforije, medijskog pritiska i konačnog raskola, svima u Real Madridu treba jedan Ancelotti, koji zna držati ekipu daleko od svjetlosti reflektora kad treba.
sport.ba @sport.ba
