sport.ba @sport.ba
Barcelona je jučer pregazila Celta Vigo sa 6-1 svojim MSN-om; poznati napadački trio i možda i tri najbolja igrača u svijetu.
Međutim, njihov performans je savršen primjer zajedničke odgovornosti koja se svodi na trenutak nesebičnosti. Messi je izabrao da doda svom suigraču, situacija koja obično odbija bilo koju vrstu zajedničke odgovornosti. Kao što vidite, MSN ne igra na tradicionalan način.
Njihova jedinstvena kombinacija talenta i sposobnosti je vodila Barcu do uspijeha prošle sezone.
MSN je postigao 122 gola u sezoni 2014/15, ne uključujući dva koja je Rakitić dao u knock-out fazi Lige prvaka. Ove sezone su već postigli 86, iako je Messi bio odsutan dva mjeseca zbog povrede, i tek smo u polovini februara.
Jednostavna analiza bi rekla da su ove nevjerovatne cifre i performansi jednostavno rezultat sastavljanja odličnih igrača, ali poznati trio je drugačiji. Ima više od savršenosti. Prvo, trio je osnova za sve što Barca radi, nešto što njihovi rivali ne mogu reći za sebe.
Multifunkcionalni talenti Južnoamerikanaca im dopuštaju da preuzmu svaki aspekt Barcine igre. Od početka napada sa sredine terena do vođenja defanzivne presing igre, napada i odbrane, dodavajući zadnji pas prije golova, davajući predzadnji pas prije golova, pa i postizanje samih golova.
Čista briljantnost tria je samo pola priče. Njihova hemija je ono što ih izdvaja. Svaki tim ima odlične igrače, i ti igrači obično nađu način kako da rade zajedno, ali to nikada nije savršena harmonija. Čak i Barcelonina moderna historija je dominirana odličnim igračima koji nisu uspjeli da se uklope.
Ronaldinho, Eto’o i Messi su bili vesela družina, ali povrede Messia, Eto’oa, pa i Ronaldinha, su uzrokovale pad koji nije uspio da postigne ono iz perioda 2004-2006. Nedavno, Guardiolini igrači nisu uspjeli, neki zbog ega a neki zbog pozicioniranja. Eto’o i Zlatan Ibrahimović nisu mogli da podnesu igranje iza Messia, dok su Henry i Villa bili vrhunski napadači koji nisu bili sretni igranjem po strani.
Uporedimo to sa MSN-om: Neymar voli da igra po strani, neumorno radeći u defanzivnoj fazi igre kao i utrčavajući sa boka da pokrene napad ili da ga završi. Suarez skoro pa nema ega; iako je neumoljiva devetka, provodi dosta svog vremena trčajući s ciljem da otvori prostor za suigrače, pomaže defanzivcima prilikom defanzivnih promjena i hvaljeći svoje suigrače kada on dobije pohvale. Messi, međutim, je sretan igrajući na strani nakon godina na sredini terena i igranja lažne devetke. Možete forsirati ovakvu vrstu taktičke harominije, kao što je Guardiola radio 2009. i 2011., ali to neće dugo trajati. Srećom po Barcelonu, Enrique nije ništa morao da forsira u napadu. Žele da rade zajedno, žele da nesebično igraju i da jedan drugog čine boljim. Ljudi to nikako nisu očekivali.
Kada su pitali legendu Barce, Xavia, o tome šta ga najviše iznenađuje u napadu Barce, odgvorio je: “Prijateljstvo je ono što je poznati trio formirao na potpuno prirodan način kako na terenu, tako i van njega. Barca ima koristi od toga. Nadam se da će potrajati.”
Možda i ne bi trebali biti iznenađeni. Nakon svega, Messi i Surez su istih godina i dolaze iz istog kraja svijeta. Salto i Rosario (mjesta gdje su rođeni) su udaljeni 250 milja. Sigurno da bi se tamo kulturne razlike isticale – ali na drugom kraju svijeta u Barceloni? Sličnosti su ih zbližile. Sada su komšije sa bliskim porodicama koje kupuju jedne drugima pidžame i čija djeca idu u istu školu.
Neymar je drugačiji, dosta je mlađi i rođen je hiljadama kilometara dalje, te dolazi iz potpuno drugačije kluture. Ali mladi Brazilac se trudi, od kako je došao, da bude prijatelj s Messiem.
Messi je prijatelj sa Neymarom i Suarezom, sve što je trebalo jeste da se njih dvojica zbliže. Messieva povreda ove sezone je dozvolila da se to desi. Iskoristili su to vrijeme da rade zajedno i da ojačaju svoje prijateljstvo.
Prijateljstvo se može vidjeti i na terenu. Pored toga što zajedno igraju odlično, MSN uvijek gledaju da naštimaju jedan drugom golove. Kada se Messi vratio poslije povrede imao je problema da postigne pogodak protiv Real Sociedada, pa su Neymar i Suarez od 53. minute pokušavali da mu naštimaju pogodak (uspjeli su u 91. minuti).
Ovu posvećenost bi bivši trener obeshrabljivao, ali Luis Enrique to podržava: “Kada se utakmica odluči, svi pokušavaju da postignu pogodak. To je prirodno. Na početku utakmice je to drugačije. Imaju odlično razumijevanje i kada svi ne postignu go, onda nisu sretni.”
Sa blagoslovom Enriquea, ovo je postala navika MSN-a. Uvijek pokušavaju jedan drugom naštimati golove, pomoći jedan drugom, čak i po cijenu vlastitih ciljeva. Jučer, nakon što je postigao izvanredan pogodak iz slobodnog udarca na početku utakmice, Lionel Messi je pokazao nečuvenu vještino pri osvajanju penala i šansi da zabije svoj tristoti La Liga go.
Mislite da ste vidjeli prijateljstvo na fudbalskom terenu; da najbolji igrači ikada odustanu od šanse da zabiju historijski go dodavajući iz penala, tako da njegov prijatelj može dati svoj prvi go u utakmici koju su već bili pobijedili. Luis Suarez je postigao hat-trick, ali Messieva namjera je bila da doda Neymaru, koji nije do tada postigao go.
Nastavljajući svoj način igre, Suarez je iskupio za ovaj go prelijepom asistencijom Neymaru koji je go postigao u 91. minuti. Njihova posvećenost jedan drugom se čini da nema granica.
Barcelona je dovela dva najbolja igrača da igraju s Messiem, ali nisu mogli da računaju da će ti igrači postati Messievi najbolji prijatelji. To prijateljstvo je procvjetalo dok prave svoj put po Evropi u potrazi za još trofeja.
Ovo nije trio koji će se raspasti zbog ega, jer ga održava jedinstveno bratstvo. Neymar je to savršeno opisao: “Slažemo se veoma dobro i naše prijateljstvo je najvažnije. Nije važno ko daje više golova, ono što je važno, pored našeg prijateljstva, jeste da pobijedimo.”
