sport.ba @sport.ba
Navijači Arsenala su se već ovako osjećali ranije. Ovaj prelazni rok je vjerovatno jedan od najneaktivnijih januarskih prelaznih rokova u historiji transfera, a senzacionalni izvještaj iz Cityja da Guardiola dolazi ovog ljeta pobudilo je sve potencijalne dogovore.
Arsenal je treći na tabeli, uključen u nadrealnu utrku na titulu sa Leicesterom, Cityjem i Tottenhamom, gdje nijedan tim ne planira da gubi bodove. Topnici su izgledali kao dobri kandidati za titulu prije povreda koje su uzrdmale tim.
Igrači Arsenala su već bili 1 117 dana van terena zbog povreda.
Wengerove trupe su zabilježile odlične periode, ali to nije osobina koja je uvijek u timu Francuza. Od sezone “nepobjedivih”, Arsenal je pet puta bio u prva tri tima tokom zime, a nisu nijednom osvojili ligu. Wengerova izjava danas da 99% danas neće imati tansfera, mogla bi značiti da će ovo biti šesti put.
Tokom ovih 11 godina, njihov januarski prelazni rok je bio lukav, ali nikada dovoljan za titulu: Jose Antonio Reyes, Emmanuel Eboue, Carlos Vela, Mart Poom, Theo Walcott, Emmanuel Adebayor, Luke Freeman, Andrei Arshavin, Sol Campbell, Thomas Eisfeld, Nacho Monreal, Krystian Belik, Gabriel Paulista i Mohamed Elneny.
Samo su Adebayor i Arshavin došli kao igrači za početni tim, dok su drugi došli sa kratkotrajnim ciljem u glavi. Prethodnih sezona, Wengera su hvalili zbog opreznosti u prelaznim rokovima.
Svaka analiza tima pokazuje nekoliko problema koje je Wenger odlučio da ne dira.
Per Mertesacker radi veoma mnogo, ali mu nedostaje manevar koji je potreban na ovom nivou, dok je Gabriel Paulista, u najmanju ruku, grub na ivicama.
Naprijed, Olivier Giroud je jedini pravi napadač u klubu. Čini se da Arsenal nema opcija bez njega – Theo Walcott treba mjesta da trči, a Ozil da ugleda to njegovo utrčavanje.
Aleksandr Kokorin bi dodao pouzdan izvor golova u napadau Wengera.
Na sredini, Arsenal ima brojne solucije za probleme koje nemaju, a nemaju riješenja za probleme koje imaju u timu. Mohamed Elneny je izgledao energično protiv Burnleya, ali je Wenger istakao da on vidi Egipćanina kao slobodnijeg igrača, što ostavlja malo konkurencije za Frnacis Coquelina – on ostaje kao jedini pouzdan veznjak.
Uzastopne povrede Coquelina, Santi Cazorla i Mikel Artete su uzrokovale da Flamini zaigra u devet od deset utakmica u Premier ligi. Pored Wengerove snage na strani, Ozila, Flamini je igrač koji ima 31 godinu, a igra kao da ima 38 u timu koji ima koristi od tačnog pozicioniranja oko centra, naročito kada je Aaron Ramsey na terenu.
Teško je vidjeti šta je problem sa kupovinom veznjaka koji bi bio upočetnom timu. Coquelin treba više pomoći i odmora, dok su Arteta i Flamini više brinu o svojim karijerama koje su u padu.
Transfer Gianni Imbule ili Grzegorz Krychowiak ili čak Victor Wanyama bi bio ozbiljno poboljšanje u tom dijelu terenu.
Drugi problem na sredini je to što Arsenalu, nevjerovatno, treba kreativnih veznjaka. Poteškoće zbog povrede Tomas Rosickya je skoro predvidiva kao i kod Jack Willsherea, koji nije mogao da povrati formu više od četiri mjeseca nakon što se oporavio. Alex Iwobi bi sada mogao biti zamjena na tom dijelu terena.
Cazorla je jedan od najpoštovanijih igrača u ligi, ali je sada dobio ulogu da igra nazad, dok Ramsey ima više pitanja nego odgovora tokom nedavnog ograničenja na sredini. Zašto ne može ovako igrati u svakoj utakmici? I, zašto nije na sredini, nikad?
Skladnost tima Arsenala je uzorna i kombinacija Ozil-Sanchez-Giroud je san za gledanje, dok Cech nudi sigurnost u zadnjoj liniji u stresnim situacijama, i ovo je sigurno najbolja šansa za osvajanje titule.
Problem je što su ovi nedostaci vidljivi. Dolazak Guardiole u City znači da će Cityju biti lakše da dovede igrače; iako su do sada najveći potrošači, a sada imaju trenera od kojeg svaki igrač želi da uči (osim Ibrahimovića). Mnogi navijači Arsenala se boje da bi ovo mogla biti posljednja šansa da osiguraju titulu Premier lige u godinama koje dolaze.
Guardiola je osvojio trofej na svake 20.2 utakmice u svojoj karijeri menadžera od 2008. godine.
Wengerovo vjerovanje u svoj tim, njegovo odbijanje da dovede provjereni kvalitet zbog kratkotrajne dobiti, njegova apsulutna sigurnost da nema dostupnog talenta koji bi poboljšao Arsenal, je budalasto. Njegov tim je trebao tri ili četiri transfera – još jednom, oni samo imaju timskog igrača i Wengeru je teško uperiti prstom u nekoga osim u samog sebe.
