
Od svih pozicija u tipičnim nogometnim formacijama, najviše je zanemarena pozicija zadnjeg veznog igrača, a Sergio Busquets nije samo jedan od igrača na tom mjestu, nego je i najbolji zadnji vezni kojega u ovom trenutku možete pronaći u cijelom svijetu. Trenutno je također pomalo zanemaren, pogotovo zbog efikasnosti njegovih suigrača u vrhu napada Blaugrane i zbog njihovih individualnih postignuća.
Ova bitna pozicija je proizvela mnogo legendarnih igrača u posljednjim godinama. Neki od njih su Claude Makélélé, Lothar Matthaüs, Patrick Vieira, Didier Deschamps i Edgar Davids. Barçin Busquets će se vrlo vjerojatno nakon karijere spominjati u istom kontekstu u kojemu su i ovi velikani spomenuti, a za to ima mnogo razloga. Sergio je osvojio sve što se moglo osvojiti – Svjetsko prvenstvo, Europsko prvenstvo, Ligu prvaka, La Ligu. Neke od tih titula je osvojio i više od jednom.
Sergio je pravi ‘dragulj’ svoje ekipe. Rijetko gubi lopte, vrlo dobro drži loptu u svom posjedu i često tjera protivničke igrače da ga fauliraju jer je praktički nemoguće oduzeti mu loptu. Također, on svake sezone bilježi nevjerojatnih 85-90% uspješnosti dodavanja. Pep Guardiola ga je nazvao najboljim defanzivnim veznim igračem na svijetu, Vicente del Busque je izjavio kako bi, kad bi bio nogometaš, volio biti Busquets, a Xavi Hernandez smatra da Barça u svojim uspjesima posljednjih godina uživa upravo zbog Sergija. Kao mladić, on je bio toliko talentiran da je iz Blaugranina sastava izbacio Seydoua Keitu te Yayu Tourea, nakon čega je Toure napustio Nou Camp i preselio u ekipu Manchestera Cityja. Tek mu je 27 godina i njegove najbolje godine bi tek trebale doći.
U Guardiolinoj eri, Busquets je savršeno igrao ‘pivota’, ispred dva stopera. Njegova uloga je bila da prekida protivničke kontre i da ponekad glumi ‘trećeg stopera’ kad bi bekovi otišli u napad i ne bi se stigli vratiti u obranu. Ispred njega su se nalazili Xavi i Iniesta, tako da nije trebao sudjelovati u napadu toliko koliko danas sudjeluje. Kad god Sergio ne bi dobro igrao ili bi bio izvan stroja, ekipa je patila, što se najbolje vidjelo u eri Tate Martina, koju nismo baš zapamtili po dobrome. Također, otkako je Luis Enrique preuzeo ekipu, Bus je dodatno pojačao i popravio neke segmente svoje igre. Više nije igrač koji će puno pomagati samo u obrambenim zadacima, sad bitno sudjeluje i u napadima koje organizira i dijeli asistencije ili ‘predasistencije’. Njegova važnost u ekipi svakim danom sve više raste. Prema portalu „Who Scored“, on u dosadašnjem dijelu sezone bilježi prosječno 2,1 oduzetu loptu te 2,75 dobrih startova po utakmici.
Što se njegovog djelovanja u napadu tiče, nakon što primi loptu od braničâ, on koristi svoju besprijekornu viziju kako bi pronašao napadače svoje ekipe. Najbolji primjer toga jest njegova asistencija za Luisa Suareza u nedavnom finalu Svjetskog klupskog prvenstva. Jedna od njegovih sposobnosti jest slanje kratkih dodavanja dok u isto vrijeme traži prostor prema naprijed, gdje bi mogao proslijediti loptu. To je jedan segment igre po kojemu nas Sergio može podsjetiti na već spomenutog Claudea Makéléléa.
Toliko puno dobrih stvari se o njemu može reći, a opet imamo osjećaj da nije dovoljno ‘priznat’ u nogometnom svijetu. Nakon što je po drugi put u svojoj karijeri osvojio trostruku krunu s Barçom i završio godinu sa pet osvojenih trofeja, nevjerojatno je da nije bio uvršten u konkurenciju za UEFA-inu najbolju ekipu godine, a niti u konkurenciju od 23 igrača za dobitnika Zlatne lopte. Ali, njega za to nije briga, tvrdi da su mu važniji trofeji njegove ekipe nego individualne nagrade. Sergio je inače rezerviran i ne voli se isticati previše. Dokle god on bude igrao u vrhunskoj formi, Barça se ima pravo nadati novim trofejima i nastavku dominacije nad svojim rivalima. Busquets je od ove godine treći kapetan svoje ekipe, a s time je došla i velika odgovornost. To je dokazao i na terenu, nastavivši nepogrešivo graditi igru i zauzimavši se ispred sudaca za svoje suigrače.
Sa 25 trofeja ‘u svom džepu’, Sergio se nada da će i dalje voditi reprezentaciju Španjolske te ekipu Barcelone do još nekoliko naslova, prije nego što svoje kopačke ‘objesi o klin’. Kad se on odluči umiroviti, nogomet će sigurno izgubiti igrača koji se rađa samo jednom u čitavoj generaciji!