Hiljade vjernih navijača i igrači koji ponosno nose dres: Parmina duša je preživjela

Kako se bližio kraj dnevne svjetlosti, fudbaleri Parme krenuli su ka nekih 700 vjernih navijača, koji su ih bodrili na gostovanju. Igrači su se u tim momentima grlili i zajedno slavili još jednan vrlo dobro odrađen posao.

Što su bili bliži, to su navijači bili bučniji, a nedugo zatim igrači su stajali ispred njih i pridružili im se u slavlju. Onda je Parmin kapiten i klupska legenda Alessandro Lucarelli zakoračio naprijed. 38-godišnji defanzivac podigao je obje ruke u zrak i stišao igrače oko sebe. Ultrasi na tribini shvatili su šta se dešava te su se i oni utišali.

Sa 700 navijača na dlanu svoje ruke, Lucarelli je zatim iz dubine svojih pluća zapjevao, „Alé Alé Ohh Ohh, Alé Alé Ohh Ohh, e Tanto Gia Lo So Che L’anno Prossimo, Alé Alé Ohh Ohh.“ Sa bezgraničnim uživanjem i navijači su se pridružili u pjevanju. Klupski otkucaji srca, za koji su mnogi mislili da je mrtav, sada su udarali jače nego ikada. Sa tim trijumfom protiv Delta Roviga, Crociati su se izdvojili na vrhu grupe D u Serije D. Naredne sedmice savladali su i Ravenni na Tardiniju te se okitili titulom zimskog šampiona.

Ovo je drugačija Parma od one sa kraja prošle sezone. Sezone u kojoj je zbog strašno lošeg upravljanja izvršnog odbora klub bankrotirao i bio prinuđen početi ispočetka. Reći da je klub umro, međutim, daleko je od istine. Raspadnuti i korumpirani odbor je umro, ali je Parmina duša preživjela. Ta duša su njeni navijači, oni navijači koji su odbijali napustiti svoj klub unatoč situaciji u kojoj se našao. Ta strast je zaslužna za novu inkarnaciju kluba, koji je prodao preko 10.000 sezonskih ulaznica, od čega je 4000 prodano unutar prvih 77 sati. Nepotrebno je reći da je ovo rekord za diviziju u kojoj je u prosjeku prisutno 1500 navijača po kolu. 

Iako se Parma nije željela naći na tako niskom nivou, igre u Seriji D su dovele do vrlo dobrih stvari za klub. Za početak, navijači i igrači su se zbližili. Ponajviše zbog toga što su ljudi koji sada nose dres sa famoznim crnim križom i bijelom pozadinom oni ljudi koji nisu proveli svoje karijere na najvišoj razini fudbala. Znaju svu surovost igranja u nižim rangovima i najvažnije, znaju koja je čast nositi ovaj čuveni dres i zbog toga će uvijek davati sve od sebe. 

Isto se ne može reći za neke igrače u Seriji A, gdje dres znači malo, a plata predstavlja cijeli smisao igranja. Nisu se samo igrači i navijači zbližili. Isto se može reći i za navijače i menadžment kluba. Trener Luigi Apolloni 7. decembra je posjetio Ultrase, gdje mu je uručeno nekoliko božićnih poklona.

Prvi je bio panettone (slatki hljeb). Apolloni ga je dobio u velikoj kutiji, koju se baš namučio otvoriti. Svaki put kada je prerezao traku na kutiji, trener je pronašao novu kutiju unutar iste, što je svaki put obradovalo i nasmijalo Ultrase sa strane. Na kraju je uspio stići do posljednje kutije, na opće oduševljenje svih prisutnih, prepričava novinar Kevin Nolan. Koji trenutak kasnije dobio je i drugi poklon, mnogo lakši za otvoriti. To je bila službena dukserica Ultrasa. Apollonija je dirnuo gest.

 
Ovo možda jesu mali darovi, ali je njihov značaj mnogo veći. Možete li zamisliti bilo kojeg trenera u Seriji A, ali i šire, kojeg će Ultrasi velikodušno primiti, ili jednog uopće spremnog da posjeti navijačku grupu, a potom i primi božićne poklone, koje je sretno uzeo raširenih ruku? Sve ovo u prijateljskoj i vedroj atmosferi, što je daleko od onog s čime se Ultrasi povezuju.

Ovo su jasni znakovi nove Parme, kluba spremnog da ponovo voli, unatoč tome što je nedavno tako okrutno povrijeđen. 

To je još uvijek samo početak, a put nazad ostaje težak. Još uvijek nije kraj ni prvog dijela sezone, ali Parma izgleda u zavidnoj formi. Imaju jednu od najboljih odbrana u Evropi, koju predvodi kapiten Lucarelli potpomognut partnerom Lucom Cacolijem. Između stativa je latvijski 18-godišnjak Kristaps Zommers, koji je dokazao da je jedno od otkrića sezone i neko sa potencijalno velikom budućnosti.

Nešto malo naprijed na terenu Fabio Lauria i Francesco Corapi brzo postaju ljubimci navijača, dok Yves Baraye zabija golove u pristojnoj mjeri. 

Sve u svemu, Parma igra odlično i ostaje neporažena u ligi za sada, primivši sedam golova u 18 susreta, dok je postigla zadovoljavajućih 40. Jedini poraz u sezoni stigao je u Coppa Dilettanti kod Correggesea, sa drugim timom na terenu. 

Na kraju prošle sezone, Parma je bila predmet ismijavanja u Seriji A, ekipa u potpunom rasulu. Sada, uz pomoć hiljade vjernih navijača, zdravijoj strukturi upravljanja i igračima koji nose dres sa ponosom, Crociati brzo postaje klub za primjer na Apeninima.

Put do vrha može potrajati godinama, ali je putovanje ono o čemu će se pričati.

Zalazak sunca tog novembarskog dana u Rovigu nije signalizirao trajnu tamu za Vojvode. Ne, kraj dana predstavljao je nastavak puta ka novom dobu kluba koji je toliko toga dao fudbalu te još uvijek ima puno toga pružiti.