sport.ba @sport.ba
Uzimajući u obzir da ekipu Claudia Ranierija od prvog mjesta dijeli samo gol razlika, navijači Leicestera se nadaju nemogućem.
Većina ljudi se sjeća nesreće koju je doživio Newcastle pod palicom Kevina Keegana u sezoni 1995./1996., kao i šanse koju je Liverpool propustio s Brendanom Rodgersom 2013./2014., ali to nisu jedina iznenađenja koje je Premier liga imala tokom godina.
Norwich - 1992./1993.
Od Norwichevog sjajnog izdanja na svečanom otvaranju Premier lige do sad već pomalo zaboravljenog Newcastlea pod vodstvom Sir Bobby Robsona, dešavali su se mnogobrojni pokušaji gdje su "manje ekipe" boravile na vrhu tabele u pokušaju da osvoje nezamislivu titulu.
Pred kraj 80-ih Norwich je imao odličnu ekipu, što su dokazali tako što su uspjeli da izbace Bayern Munchen iz europskih takmičenja uz spektakularan pogodak Jeremy Gossa iz voleja. Najbliže što su došli tituli je bilo pod palicom Mike Walkera kada je oficijalno ustanovljena Premier liga.
Kanarinci su tokom ljeta prodali najveću zvijezdu, napadača Roberta Flecka i mnogi stručnjaci su predviđali da se neće zadržati u Premier ligi nakon te sezone. Ipak, mnogi su se našli začuđeni kada su Kanarinci savladali Arsenal na otvoru sezone rezultatom 4:2 na Highburyju.
Bio je to početak nevjerovatnog niza u kojima je Norwich ostvario zadivljujuće pobjede, nakon čega je uslijedio niz katastrofalnih rezultata. Čak i nakon katastrofalnog poraza protiv Blackburna od 1:7 bili su vodeći na tabeli s velikih osam bodova prednosti nad ostalim klubovima.
Iako su imali negativnu gol razliku do Božića su ostali vodeći, nakon čega su ponovo u martu ostvarili niz pobijeda čime su ostali u prednosti ispred Manchester Uniteda prije njihovog sudara.
Manchester United nije ostvario pobjedu u posljednje četiri utakmice, dok je Norwich ostvario četiri pobjede u posljednjih pet utakmica. Ipak, Manchester je uspio da iznenadi Kanarince i utakmica je bila riješena već u prvom poluvremenu. Norwich je izgubio 1:3, nakon čega je uslijedio i težak poraz protiv Tottenhama od 1:5 i tako je njihov niz dobrih rezultata prekinut.
Ipak navijači nisu bili nezadovoljni sa svojim ljubimcima, već se počela stvarati euforija oko trećeg mjesta koje vodi u Europu. Norwich je na kraju uspio da osvoji treće mjesto ispred ekipe Blackburna i time vrati ekipu na europsku scenu. Nakon divne sezone u Norwichu, Walker je prihvatio mjesto menedžera u Evertonu, ali ni on ni njegov biši klub nisu uspijeli da ponove uspijehe iz prošlosti.
Aston Villa - 1998./1999.
Rijetko koji klub je imao start kakav je imala Aston Villa u sezoni 1998./1999. Ekipa John Gregoryja je nakon 10 utakmica imala 22 boda i nije doživjela nijedan poraz. Nakon toga su uslijedila pojačanja kao što je bio Dion Dublin iz Coventryja.
Odmah se mogao primijetiti njegov utjecaj u ekipi. Na svom debiju je postigao pogodak protiv Tottenhama, nakon čega je uslijedio i hat - trick protiv Southamptona. Dublin nije stajao, postigao je dva gola protiv Liverpoola ali ni to nije bilo dovoljno s obzirom da je konačan rezultat bio 4:2 u korist Redsa, čime je nizu od 13 utakmica bez poraza došao kraj.
Ipak, pobjedom protiv Sheffielda ekipa Aston Ville je završila prvi dio sezone kao vodeći klub Premier lige. Iza sebe su ostavili Chelsea, Manchester United, Arsenal, Leeds i West Ham.
Ono što je uslijedilo bilo je nezamislivo. Stan Collymore je postigao pogodak na Dublinovom debiju za Villu, ali niko nije vjerovao da će to da mu bude zadnji pogodak te sezone. Od januara do aprila, Aston Villa je uspijela da postigne samo pet golova u devet utakmica, ne upisavši niti jednu pobjedu.
U njegovoj prvoj godini u klubu John Gregory je doveo ekipu do šestog mjesta. Rezultat koji se ponavljao već prije, ali nikad prije nisu bili u mogućnosti da osvoje titulu prvaka Engleske kao što su bili te godine.
Ipswich - 2000./2001.
Nakon što su promovirani iz nižeg ranga, od ekipe Ipswicha se očekivao brz povratak nazad. To se i desilo dvije godine poslije, ali prije povratka u Championship ekipa Ipswicha je uspijela da odigra jednu fenomenalnu sezonu pod vodstvom George Burleyja.
Formacijom 3 – 5 – 2 Ipswich je dostigao uspjeh koji niko do tada nije uspio igrajući ovom formacijom. Marcus Stewart je bio najbolji strijelac ekipe Ipswicha i jedan od najboljih strijelaca Premiershipa, jedino je Jimmy Floyd Hasselbaink koji je tada igrao za Chelsea postigao više golova od njega, dok su se Richard Wright i Matt Holland proslavili igrajući za Ipswich.
Na početku je ekipa George Burleyja trebala vremena da se uigra, što je rezultiralo s tri poraza u prvih pet utakmica. Nakon toga je krenuo niz od devet pobjeda u idućih 13 utakmica čime su došli do trećeg mjesta. U gostima su igrali jako dobro, što potvrđuje lista ekipa koje su pobijedili, samo neki od njih su bili Leeds, Everton, Manchester City i Liverpool.
Iako su mnogi sumnjali u njihove sposobnosti, Ipswich je putovao u Manchester znajući da bi ih pobjeda dovela u borbu za titulu. Ispostavilo se da je Manchester United ipak bio prevelik zalogaj i Ipswich je izgubio 2:0.
Baš kao što se desilo s njihovim ljutim rivalima, Norwichom, Manchester United pod kormilom Sir Alexa Fergunsona je ipak bio kvalitetniji, jači i konstantniji kroz cijelu sezonu. Ipswich se i dalje držao, bili su treći na tabeli sa samo tri utakmice do kraja sezone. Do kraja su izgubili protiv Charltona i remizirali s Derbyjem.
Završili su sezonu na petom mjestu što ih je odvelo u Kup UEFA sljedeće sezone i obezbijedilo utakmicu na San Siru. Nažalost promjene koje su se desile unutar kluba preko ljeta su označile klubovu propast i ostvarile očekivanja mnogih stručnjaka sa ispadanjem Ipswicha u niži rang u narednoj sezoni.
Newcastle - 2001./2002.
U sezoni 1999. Newcastle se nalazio u zoni ispadanja, nakon čega klub preuzima Sir Bobby Robson i pravi preporod u ekipi. U prvoj sezoni je spasio klub od ispadanja u niži rang, završivši na sredini tabele, ali u narednoj je napravio pravu transformaciju kluba i Newcastle se kvalifikovao za Ligu Prvaka.
Dovođenjem Craig Bellamyja i Laurent Roberta, Robson je uspio da utjera strah u kosti i najvećim klubovima u to vrijeme. Bellamy i Robert su presudili Manchester Unitedu na otvaranju sezone i Newcastle je upisao pobjedu od 4:3.
Ispostavilo se da je nadimak koji su dobili kao "zabavljači" s pravom nose. Uslijedili su trijumfi u gostima protiv Middlesbrougha, Boltona i Leedsa, kao i razočaravajući porazi protiv West Hama i Fulhama.
U decembru je uslijedio novi niz pobjeda, posebno je istaknuta pobjeda protiv Arsenala 3:1 gdje su trijufovali golovima Alana Shearera i Roberta, nakon čega su svi mislili da je klub napokon našao pravu formu. Nakon Božića našli su se na čelu tabele i bježali su tada velika tri boda Liverpoolu i Arsenalu.
Nakon poraza od Chelseaja i Uniteda ljudi su očekivali krah Newcastlea, ali golom Nikosa Dabizasa protiv Sunderlanda, Svrake se vraćaju na drugo mjesto zaostajući za vodećim Unitedom samo dva boda.
U sljedećem kolu u goste im je dolazio Arsenal koji je imao niz od 13 uzastopnih pobjeda u Premiershipu. Arsenal je slavio pobjedu na St. James Parku i Newcastleova potjera za titulom je završila u proljeće.
Tottenham - 2011./2012.
Kada je Harry Redknapp preuzeo Tottenham 2008 godine ekipa se nalazila u očajnom stanju. Nakon osam utakmica osvojili su samo dva boda i nalazili su se u krizi, ali je Harry uspio da okrene situaciju i izvuče klub iz krize. U sezoni 2011./2012. Tottenham je pretrpio velike poraze od Manchester Uniteda 3:0 i 5:1 od Manchester Cityja u prva dva kola i činilo se da će se kriza ponoviti.
Ovaj put preokret je bio još impresivniji. Nakon što su doveli Rafaela van der Vaarta u zadnjim momentima prijelaznog roka, Tottenham je ušao u niz od devet trijumfa od idućih 10 utakmica.
Spursi nisu stali tu, nastavili su s dominacijom i nakon pobjede protiv Evertona 2:0 izjednačili su se na drugom mjestu s Manchester Unitedom, a za vodećim Cityjem su zaostajali samo tri boda. Uzimajući u obzir očajan start sezone, Reknappov uspijeh je bio evidentan.
Poraz koji su pretrpjeli protiv Cityja 3:2 kasnije u sezoni je doveo u pitanje njihovu potjeru za titulom. Nakon toga Tottenham se ubrzo vratio na pravi put, ostvarivši pobjedu od 5:0 protiv Newcastlea.
S Lukom Modrićem i Garethom Baleom u svojoj ekipi, Harry Redknapp je na White Hart Lane vratio atraktivni i napadački fudbal u čemu su navijači uživali. Nakon što je Fabio Capello dao ostavku kao menedžer engleske reprezentacije uvukla se nervoza u ekipu, jer su očekivali da će ga Redknapp naslijediti.
Umjesto njega, Roy Hodgson je postao Capellov naslijednik i sezona koju je Tottenham imao do tada polako je propadala. U sljedećih devet utakmica ostvarili su samo jednu pobjedu i iako su pretekli Newcastle u utrci za četvrto mjesto, sve je palo u vodu nakon što je Chelsea osvojio Ligu prvaka, onemogućavajući Spursima da igraju u najelitnijem takmičenju iduće sezone.
