sport.ba @sport.ba
U fudbalu je sve više oboljelih fudbalera, koji zahvaljujući savremenoj medicini ipak mogu da konkurišu za sastav, čak i da igraju godinama u prvoj postavi.
Jedan takav je 36-godišnji Amerikanac rodom iz New Yerseja koji boluje od Turetovog sindroma, a njegovo ime je Tim Howard.
Ovaj sindrom se može dijagnosticirati u ranom djetinjstvu, iako se prvi simptomi pojave tek u mladalačkom dobu ili ranoj adolescenciji. U Howardovom slučaju bilo je to tek u srednjoj školi kada nije mogao da sjedi mirno na času ni 45 minuta, te je zbog toga često tražio da napusti čas.
Međutim, ovaj sjajni američki golman nam otkriva da su se simptomi pojavili mnogo ranije za koje on nije znao, nije ni slutio da se radi o takvom nečemu. Naime, kada je imao 10 godina, uočio je neobjašnjivu i neodoljivu potrebu da dodiruje stvari po kući. Ako bi krenuo od sobe do kuhinje, krenuo bi od zida, vrata, ograde i svega ostalog što bi mu se našlo na putu. Čak je i dok je išao u školu sakupljao kamenje, razmišljajući šta će se desiti ako ga ostavi tu, te bi ga stavio u svoj ruksak i tako u nedogled. Njegovi prijatelji i učitelji su mu se ismijavali kada bi došao u školu, a u ruksaku bi bilo puno kamenja, nikom to nije bilo jasno zbog čega je to tako, neki čak nisu imali razumijevanja pa su ga vrijeđali i tjerali od sebe.
Sa 11 godina ga je njegova majka odvela doktoru, a Howard nije želio mnogo da priča o tome, te je zbog toga morala majka sve da ispriča u kakvoj se situaciji nalazi Howard. Tad je doktor saznao da je to Turetov sindrom i opsesivno-kompulsivni poremećaj, i da to dobije 4-5 osoba na svakih 10,000. Osobe koje su oboljele od ovog sindroma svoj lijek potraže u tome tako što pronađu neki cilj u svom životu, a Howardov cilj je bio fudbal.
Njegovi roditelji i on su odlučili da ga upišu da počne da trenira fudbal. Prvo je igrao na poziciji napadača, imao je i građu i visinu, ali nije imao tehniku, nije znao ni da šutne loptu kako treba. Tadašnjem Timovom treneru je bilo žao da takav igrač s takvom građom ne napravi nikakvu karijeru, te ga je zbog toga prebacio na poziciju golmana, koju on nije volio smatrajući da tu nema 'akcije' i da se neće dešavati radnja oko njega, jednostavno da neće zanimljivo. U jednoj utakmici trener se dogovorio sa Timom. Rekao mu je da će jedno poluvrijeme odigrati kao napadač a drugo kao golman, samo eto da vidi kako izgleda to. Nakon te utakmice, Howard je shvatio da iako je ograničen na samo 16 metara, da i od njega zavisi ekipa i da se akcija također može dešavati i ako stojiš na golu.
Reklo bi se da upravo zbog ovog sindroma Tim Howard 'mora' bar da dodirne loptu, a to mu je pomoglo ove sezone i u Premiershipu gdje je jedan od najboljih golmana, ako ne i najbolji. Također, ovo mu je pomoglo i na Svjetskom prvenstvu u Brazilu 2014. godine gdje je uspio da zabilježi čak 15 odbrana na jednom meču, a to je protiv Belgije.
Vrijedi još spomenuti da trenutno brani za ekipu Evertona i suigrač je našem Muhamedu Bešiću.
