sport.ba @sport.ba
Tijekom jula i avgusta ove godine, Atletico Madrid je okupio vjerovatno najbolju ekipu na papiru u eri Diega Simeonea, što je bio jasan pokazatelj promjene pristupa od strane vodećih ljudi na Calderonu.
Nakon sezone uspona i padova, u kojoj Jorgandžije, očekivano, nisu odbranile titulu prvaka Španije, bilo je očito da klub mora formulisati novi plan ako se želi vratiti u vrh španskog fudbala. I nakon završetka ljetnog prijelaznog roka, činilo se da su uradili sve potrebno za novi napad na Real i Barcu.
Međutim, deset kola u novoj sezoni i Atletico na svom kontu već ima tri poraza, a čak dva su se dogodila na inače neprobojnom Calderonu. No, mnogo više od rezultata brine što Atleti ne uspjeva prikazati novu municiju u svom arsenalu.
Defanzivni zadaci
U nedavnom derbiju sa Realom, nekoliko igrača je imalo neprirodne uloge. Veći dio meča Antoine Griezmann, najefikasniji igrač kluba, proveo je pomagajući i štiteći desnog beka Juanfrana, tako žrtvujući napadačku kreativnost zbog rigidnosti.
Ángel Correa, mlada napadačka nada, također se našao daleko od prirodnih dijelova terena veći dio tog derbija. Igrajući kao drugi napadač pored Fernanda Torresa, Argentinac je bio najživlji u domaćem timu, ali je njegova primarna zadaća bila braniti se u istom kapacitetu kao svoji saigrači.
Do 59. minute, Simeone je zamijenio najubojitije napadačko oružje; Correa je ostao bez municije te večeri.
Defanzivni zadaci napadača nisu bili problem samo u velikim utakmicama. Čak i protiv novog prvoligaša Las Palmasa, Atletico je ustrajao u opreznom pristupu, pazeći da je svaki igrač iza lopte. Na koncu su stigli do slavlja preko Griezmanna iz slobodnjaka.
Njegovi igrači uvijek su imali ovakve zahtjeve, i to im je donijelo veliki uspjeh. No, Simeoneova paleta mogućnosti se razvija, možda više nego ikada prije. Atletico je napravio pravi statement u prijelaznom roku sa dovođenjem više prvoklasnih napadača, koji bi trebali omogućiti više mogućnosti tokom duge i iscrpljujuće sezone. Međutim, takvo što se još uvijek treba pokazati i na terenu.
Uopće dovoditi u pitanje Simeoneove zadatke se čini kao smrtni grijeh, s obzirom kako je njegova filozofija promijenila Atleticovu poziciju u svjetskom fudbalu. Ali, koliko god Cholo žudio da njegova ekipa ostane favorit iz sjenke, realnost je da je ova momčad pojačana sa talentima vrijednim preko 80 miliona eura prošlog ljeta, a takav tip izražaja se nije ni približno pojavio na terenu.
Ne čudi da su Atleticova dva najbolja nastupa u sezoni stigla na gostovanjima, kod Seville i Galatasaraya. Tamo, u neprijateljskim arenama protiv sjajnih ekipa, gdje je 'dozvoljeno' mijenjati stvari, Simeoneovi borci su napredovali.
Promjena mentaliteta
Najveći problem ovom tranzicijskom timu predstavlja povratak na Calderon, gdje se od njih očekuje da uspostave dominaciju na terenu.
Simeoneova fraza „utakmicu po utakmicu“ bila je jedna od presudnih stvari u osvajanju šampionata u sezoni 2013./14. Svaku utakmicu su tretirali kao svojevrsno finale te nijednog protivnika nisu unaprijed otpisivali.
Očito, to im je služilo izuzetno dobro i odvelo ih je do visina koje su se činile nezamislivim u prošlosti. Međutim, taj Atletico i sadašnji Atletico su primjetno drugačiji. Sa neočekivanim uspjehom, svaki kutak kluba je napredovao, ali Simeone i dalje tvrdi kako su glavni klupski rivali Valencia i Sevilla, a ne Real i Barca.
Naravno, to je samo metod uzdržavanja od očekivanja. Atletico i Simeone žele ponovo biti prvaci Španije, što je prije moguće, ali korištenje mnogih tehnika u pristupu iz one šampionske sezone ne pomaže im previše u sadašnjosti.
Nakon ljeta u kojem je glavno pitanje bilo kako će se pojačanja adaptirati Atleticu i Simeoneu, možda je došlo vrijeme za promjenu uloga u interesu boljih partija na terenu.
