sport.ba @sport.ba
Ljudi sa prostora bivše Jugoslavije su kao rijetko ko na ovom svijetu skloni samoljublju.
Ovdje su najbolji sportisti, najljepše i najzgodnije žene, najbolji ljubavnici, najbolji provod, najbolja hrana, najljepša priroda, ma sve je naj. Ok, nije problem iako se baš i ne slažem sa tim. Volim svoje, ali sam i realan za razliku od mnogih drugih. Najviše me na primjer zanima prosječna plaća radnika gdje se baš i ne možemo pohvaliti, ali dobro. Hljeba i igara rekli su Rimljani pa smo to najviše i prihvatili. E sad, u svom tom navodnom balkanskom sjaju se pojavljuje toliko primitivizma da čovjeku glava puca. Primitivizma u svim sferama ne manjka pa tako i u sportu. Kukasti krst u Splitu je samo povod. Nije to nikakvo iznenađenje. Ajde malo vratite film i pogledajte šta se dešava.
Dron u Beogradu na meču Srbije i Albanije i prekid. Pre nekih mjesec dana prijetnje nekakve grupe ljudi sa prekrivenim licima da se niko ko navija za Srbiju ne usudi doći u Elbasan jer će biti vraćen u kovčegu. Moderno, nema šta.
Četnička i ustaška ideologija se od strane golobradih dječaka spominje više nego devedesetih. Ima tu i treća grupacija koja ne voli ove dvije, ništa ne manjka. Normalno, ko tu koga voli, da se ne lažemo. Hrvatski i srpski savez piju kazne zbog Đenove, Milana i ne znem čega sve još. Hrvatski derbi Dinamo i Hajduk se i ne odigra, Zvezda i Partizan igraju fudbal i košarku na ivici regularnosti. Prije neki dan opšta tuča u Ligi RS. Pa afera oko tetovaže Ognjena Vranješa i prepucavanja navijača sa njim šta je tu nacrtano. Pa neki ne ustanu na himnu Bosne i Hercegovine usred te države, pa neki ne ustanu na himnu Izraela. Mogu do sutra, ali mnogo je to.
I uvijek i uvijek o svemu dan, dva pa ajmo Jovo nanovo. Kompleksaši se istresu na komentarim i forumima gdje se jedino i smiju javiti i galamiti, neko se malo potuče i čekamo novu aferu. Zato i postoje Facebook i Twitter, da se sve javno komentariše. I moj Bože, dva dana bez afere i svi postanu nervozni. Pa onda stigne kazna iz bijelog svijeta, pa onda kukanje da je to zbog šačice huligana i da je kao i uvijek Balkan trn u oku. Gospodo, dosadni ste mi.
Svojevremeno je vlast Slobodana Miloševića kad se opozicija na ulicama skupljala da protestvuje pričala o šacici ljudi, a njih bilo 100.000. Treba li šta dodati. Pogledajmo zato istini u oči. Broj onih koji žele nestabilnost, nered, haos, mržnju je velik. Teško mi je to reći, ali rat na ovim nesretnim prostorima zapravo nije završen. I dok muzički koncert dobro dođe da zaboraviš, a dobro dođu i realiti šou programi, a na političare se oguglalo, gdje je najbolje svu tu mržnju baciti nego na sportske terene. I zato mi koje to ne zanima nego želimo živjeti kao Danci ili Šveđani nećemo nikad na primjer imati regionalnu ligu u fudbalu. Neće nikad Dinamo i Hajduk doći u Beograd, Zvezda i Partizan u Sarajevo, a Sarajevo i Željo u te gradove i tako dalje.
Čelnici klubova to žele jer su i poslovni ljudi, ali ne može. Đžaba i što igrači sa prostora bivše nam zemlje igraju zajedno, drže se, druže se, podržavaju. Tamne sile to ne daju. I dok je tako, biće još kukastih krstova, još dronova, još mržnje. Da li je čudno što ljudi odlaze svakog dana sa ovih prostora. Nije čudno nego razumljivo. Tamo gdje vladaju šund, kič, glupost, mržnja, licemjerstvo, sujeta, nema prostora za široke vidike. Nema prostora za to pored proklamovih nekakvih lidera koji samo jadno i bijedno gledaju u svoj tor i veličaju svoj narod. Nema prostora za to pored „zvijezda“ koje to mogu biti samo ovdje. Nisam jedini koji se umorio. Bio jednom jedna divna stvar koja se zvala sport. Moje duboko saučešće za sport na prostorima bivše Juge jer ge više nema u onom lijepom iskonskom smislu. Neka posljednji koji ode odavde ugasi svijetlo.
