sport.ba @sport.ba
Prva prepreka je preskočena; sinoćnji trijumf nad Izraelom znači da je reprezetnacija Bosne i Hercegovine ponovo u igri. Nije se poklopio rezultat iz Velsa, ali nije ni važno - tri boda su važna, baš kao i činjenica da smo psihološki opet u dobroj poziciji. Opet smo u borbi za treće, možda čak i drugo mjesto. U igri za Francusku, i samim tim posao kojeg su Mehmed Baždarević i njegovi izabranici odradili u Zenici u petak bio je dobar.
Jasno, pomisliti da je posao bio savršen i bez greške bilo bi glupo i ravno fudbalskom samoubistvu.
Tačno sedamstotina i pedeset dana imao je Mehmed Baždarević da pripremi prvi veliki ispit kao selektor reprezentacije. Njegov prethodnik Safet Sušić nije mu ostavio samo prepreke na putu, nego je taj put posuo trnjem i bizarnim porazima od Kipra i Izraela učinio ga gotovo neprelaznim. Ostavio ga je bosog, sa demoralisanom ekipom u haosu – bez glave i repa. Međutim, Baždarević se prihvatio posla, a za ostvaranje čuda napravio je prvi, temeljni korak.
Zaključili smo to i na prvu, ništa se nije promijenilo ni nakon prespavane noći: nije Mehmed Baždarević u petak napravio ništa revolucionarno, ništa spektakularno. Uradio je nešto na što u ovom ciklusu nismo navikli; svoj posao. Snimio je protivnika, ekipi predstavio njegove nedostatke i pokušao pronaći način da ih eksploatiše, a svoj tim složio prema onom što je imao na raspolaganju. Svoj sistem prilagodio igračima koje ima. I svrstao ih na njihove prirodne pozicije.
Bez komplikacija, bez improvizacija, bez izmišljanja tople vode. Jednostavno i logično.
Nije mnogo stvari išlo na ruku Baždareviću. Prije svega atmosfera oko reprezentacije; pritisak na ekipi nakon razočaravajućeg kraja 2014. je bio ogroman. Uz to, forma većeg dijela tima je bila užasna, tek je par igrača sezonu dočekalo kao standardno u svojim timovima. No, takav je reprezentativni fudbal i treneri mu se moraju prilagoditi. I to je Baždarević i uradio.
Ekipa koja je istrčala na Bilino polje nije ponudila neka velika iznenađenja. Pojava Vranješa ispred Bičakčića nije iznenađenje jer očito Baždarević više vjeruje Ognjenu; tek je poneki upitnik izazvalo ostavljanje Hajrovića na klupi i start Višće na desnoj strani. Ali, upravo je ovaj potez i bio jedan od dva ključna. Naime, i prva utakmica u Haifi je pokazala da su bokovi Izraelaca slaba tačka. Meša je školski opteretio desnu stranu s jačim igračem - Lulićem - i otvorio prostor brzom Višći koji je to vrhunski iskoristio.
Drugi ključni moment bila je uloga Pjanića (i Medunjanina). Rasteretio je Baždarević Miralema velikog posla u odbrani, u pomoć mu poslao sinoć dobrog Medunjanina te Bešića da im čuva leđa, i u tek blago modificiranom 4-2-3-1 prepustio našem najboljem igraču loptu i kontrolu igre. Eli Guttman se pripremio na to, napravio gužvu u sredini i nabio čitavu ekipu iza lopte, ali nije mu to pretjerano pomoglo - kao i u Haifi svaka dijagonala na našu desnu stranu napada stvarala je ogromne probleme gostima.
Doduše, takvih dijagonala nije bilo dovoljno i to spada u segmente koji se mogu i moraju popraviti, ali važno je da je recept uspio i donio rezultat. Najveći dobitak svakako je psihološki - pristup utakmici bio je odličan, a nije nas slomio ni jeftin gol primljen u najgorem mogućem trenutku; nastavili smo igrati i vratili se, potpuno zasluženo.
Ipak, dojma smo da je sinoć Baždarević sakrio istinu kada je kolegi na konferenciji za novinare odgovorio kako nema ništa čime nije bio zadovoljan. Jer bilo je i negativnih stvari.
Prije svega u zadnjem redu, gdje smo se patili na lijevoj strani. Lulić je (po direktivi?) skroz zanemario defanzivu, pa je Kolašinac, koji se tek oporavio od povrede, imao problema svaki put kad bi priključio našem napadu. Padovi u igri koje smo pokazali, pogotovo u posljednjih petnaestak minuta, logičan su slijed činjenice da se igralo na kraju sezone i da nam igru nose igrači koji nisu standardni u svojim klubovima, ali je i dalje nešto što je negativno. Nije nikakvo čudo ni da Baždarević nije mogao na klupi pronaći neko veliko osvježenje – ako nije želio mjenjati odličnog Višću Hajrovićem bio je prinuđen čekati na kozmetičke promjene.
Ne može Baždarević biti zadovoljan niti načinom na koji smo izvodili prekide. Bili smo potpuno bezopasni; niti jedan od osam kornera nije protivniku napravio probleme, štaviše, često mu je otvarao priliku za kontru.
U svakom slučaju, Bosna i Hercegovina u petak je izgledala mnogo bolje nego u dosadašnjem dijelu kvalifikacija. Djelovali smo kao ekipa s idejom, s glavom i repom, sa planom A i njegovim alternativama. Naravno, nije suditi po jednoj utakmici, ali ova Bosna i Hercegovina preuzela je odgovornost i nosila se pritiskom, lako je nametnula svoju igru, pokazala autoritet protiv slabijeg protivnika i iskoristila sve njegove mane.
Bosna i Hercegovina od petka bila je mnogo zrelija nego Bosna i Hercegovina iz prvog dijela kvalifikacija.
Naravno da danas, kada je Izrael apsolviran, sve ovo – a posebno loše strane - treba gledati iz perspektive Belgije, odnosno Velsa. Rekao je selektor da se od danas sprema za Brisel, a i laiku je jasno da će morati napraviti potpuno novi i sasvim drugačiji posao. Izdanje od jučer je odličan temelj, prije svega u psihološkom smislu, no na terenu nas čeka potpuno suprotna utakmica, sa mnogo boljim protivnikom i drugačijom podjelom uloga.
Prva prepreka je preskočena, ali posljednje što nam se sada smije desiti je da još jednom dozvolimo da pozitivne stvari zakamufliraju one lošije i da ih opet zanemarimo. Mehmed Baždarević prvi je ispit položio, ali savršene ocjene u fudbalu - nema. Ne ako želite preskočiti i preostale četiri prepreke. A mi moramo.
