sport.ba @sport.ba
Zašto je otišao Sepp Blatter?
Samo pet dana nakon što je dobio novi mandat na čelu FIFA, i to u otvorenom ratu sa snažnim i glasnim protivnicima, pet dana nakon što je poručio da ulazi u još jednu reformu svjetske fudbalske organizacije i potvrdio svoju nedodirljivost, Švicarac je bacio peškir i predao već dobivenu borbu. Pandorina kutija otvorena je još davno, Sepp je u utorak samo iz nje pustio i bezbroj pitanja na koja ne znamo odgovor.
Zašto baš sada? Šta se to desilo prošlog vikenda da je čovjek koji je u petak slavio veliku pobjedu nad neprijateljima tako naprasno promijenio mišjenje? I šta zaista znači njegova ostavka? Ko će ga i kada zamijeniti? Postoji li uopće kandidat koji je u stanju svjetskoj fudbalskoj organizaciji ponuditi radikalnu transformaciju?
Danas je najlakše uskočiti u vagon s natpisom ”Blatter je kriv za sve” koji se posljednjih mjeseci vuče medijskim šinama i zaplesati na njegovom grobu. Nije to nikakvo čudo; ljudi ne trpe bahate diktatore koji žive na visokoj nozi na račun podanika i jedva čekaju da im se glava zakotrlja. Međutim - opet se vraćamo kutiji s pitanjima - jesu li stvari baš crne i bijele kako ih se pokušava predstaviti? Čekaju li nas zaista pozitivne promjene?
Čekaju li nas promjene uopće?
Prije svega treba naglasiti jednu stvar. Sepp ustvari još nije otišao. On jeste odbio naredni mandat, ali je još danas bio na svom radnom mjestu, a tamo će odlaziti najmanje još četiri mjeseca. Štaviše, taj bi se period mogao produžiti sve do proljeća naredne godine, jer je navodno toliko potrebno da se organizuje novi FIFA-in Kongres. Šta će za to vrijeme raditi Blatter? Odgovor na to pitanje zavisi od odgovora na ono koliko zna FBI. Iako mnogi špekuliraju navodnom istragom kao razlogom njegovog povlačenja, teško je vjerovati da bi se Švicarac tek tako pustio niz vodu. Blatter je u utorak i pored povlačenja najavio radikalnu reformu, a on je, nemojte zaboraviti, beskrupulozni političar. Zato nije nemoguće da će ovaj rad u ostavci i svoj konačana pad iskorististi za obračun sa protivnicima, ali i popravljanje vlastitog imidža u javnosti.
FIFA je pala na najvažnijoj stvari koju ima pod svojom ingerencijom, a to je organizacija Svjetskog prvenstva. Ako je suditi po dokazima kojih smo se u posljednjih nekoliko godina nagledali, gotovo da nema domaćina mundijala koji u svoje lobiranje nije uključio i doping u obliku mita. Interpol je u srijedu izdao potjernicu za ljudima koji su godinama sjedili i radili s Blatterom i jasno je da su svjetski fudbal vodili ljudi koje ćemo sutra vrlo vjerovatno okarkaterisati kao kriminalce. Međutim, bilo bi suludo vjerovati da je korupcija u svjetski fudbal ušla s Blatterom – on je nesumnjivo znao za sve to, vjerovatno bio i aktivan sudionik, ali je isto tako samo nasljedio sistem koji je na snazi već decenijama.
Problem s fudbalom, kojeg su ljudi naprasno zanemarili i svoj bijes usmjerili prema Blatteru, i jeste to što nije pokvaren jedan čovjek. Pokvaren je kompletan sistem.
Jasno je da su Blatter i njegovi saradnici – a to bi u teoriji trebali biti članovi Izvršnog odbora FIFA-e i svi oni koji su u petak podigli ruku i dali mu glas – zlo. Ali ko je dobro? UEFA? Organizacija koja je centralizirala ekonomsku moć u nekoliko zemalja; koja nema kontrolu nad vlastitim klubovima, koja uvodi FFP ali ga ne provodi, koja konstnanto ugnjetava "male" u vlastitim redovima, koja je tržište igrača pretvorila u svojevrsnu tržnicu robova, koja je domaćinstvo EP dodijelila, između ostalog, Azerbejdžanu i Rusiji i čiji je predsjednik Michel Platini zaokružio Katar kao domaćina SP 2022?
Nije to popularno danas reći, ali FIFA je napravila za fudbal više dobrog od UEFA-e, jer fudbal je u Evropi igra bogatih, a FIFA i dalje barem održava iluziju igre za sve.
Vraćanje moći, jasno iz privatnih interesa, na stari kontinent pod svaku cijenu žele izbjeći Afrikanci, Azijci i Amerikanci, čiji je blok 1974. i prekinuo dominaciju Evropljana i instalirao Joaoa Havelangea, a kasnije forsirao Blattera, pa je gotovo sigurno da Evropa neće imati kandidata s podrškom. Dakle, šta će se desiti? U ovom trenutku to apsolutno niko ne zna. No, dovoljan je pogled na uređenje FIFA, kontinentalnih organizacija i nacionalnih saveza da zaključimo da je neke velike, korijenite, revolucionarne promjene iluzorno očekivati.
U fudbalskoj organizaciji jako je malo onih bez oraha u džepu. Ne treba ići daleko, dovoljno je pogledati u vlastitu avliju, gdje smo mijenjali čelnike saveza, ali je rezultat ostao gotovo isti. Tako je u Sarajevu, a identično je i u Zagrebu i Beogradu. Kao preslikani su savezi širom svijeta - FIFA ih je zaštitila od "uplitanja politike", makar to bila i sudska vlast države, a oni zauzvrat štite čelne ljude krovne organizacije. Magičan krug.
Ko će dakle biti novi predsjednik FIFA? Michel Platini? David Gil? Angel Maria Villar? Princ Ali bin Al-Hussein? Senes Erzik? Ted Howard? Greg Dyke? Issa Hayatou?
Proguglajte ih; sve su to insajderi. Ljudi koji su godinama dio sistema, korumpiranog, prljavog, elitističkog društva i koji su samim tim, kao i Blatter, morali biti slijepi i gluhi da nisu znali za sve loše što se dešava u Zurichu. Novi predsjednik u suštini gotovo pa mora biti čovjek iznutra - da bi se kandidovao trebaju mu ne samo potpisi iz pet saveza, nego i podrška blokova i klanova koji čine kongres i koji su, da vas podsjetimo, već pet puta podržali korumpiranog i zlog Seppa.
Danas fudbalski svijet zajednički zvižduće Scorpionse i Wind of Change, no poznavajući strukturu organizacije fudbala na planeti, teško je očekivati da su ljudi koji dolaze u stanju ponuditi neke promjene. Kozmetičke da; korijenite i pozitivne za masovni, amaterski, fudbal čistog srca - ne.
