Kako su balkanski igrači ostvarili dominaciju u svijetu tenisa

Damir Džumhur rođen je u maju 1992. u Sarajevu, nedaleko od  sportske dvorane koja je ugostila najveće svjetske sportiste na Olimpijadi 1984., prenosi Fena.

Mjesec prije Džumhurovog rođenja, grad se našao pod onim što je postala najduža opsada jedne prijestolnice u savremenoj istoriji; u danima nakon njegovog rođenja dvorana je uništena.

Njen podrum je služio kao mrtvačnica a drvene klupe su pretvorene u mrtvačke kovčege, piše u utorak novinar sportske mreže ESPN Jim Caple u članku pod naslovom "Kako su balkanski igrači ostvarili dominaciju u svijetu tenisa".   

Kada je dvorana obnovljena nakon rata, to je bilo mjesto gdje je Džumhur trenirao. 

On je postao prvi igrač koji je predstavljao Bosnu i Hercegovinu u trećem kolu Franch Opena na ovogodišnjem Roland Garrosu. On je bio, međutim, tek jedan od enormno velikog broja igrača s Balkana, piše Caple. 

Dvadesetosam igrača iz balkanskih zemalja bilo je u glavnom žrijebu French Opena, četvero više nego što je poslala Amerika. Iz tih zemalja isti je bio broj žena kao i američkih teniserki (17) a više je bilo muškaraca (11-7). Ta brojka ne uključuje, međutim, igrače koji su rođeni na Balkanu ali su se preselili u druge zemlje, poput Andree Petković, koja je rođena u bivšoj Jugoslaviji, ali je odrasla u Njemačkoj, navodi se.  

Četvero balkanskih igrača ušlo je u četvrto kolo - Srbi Ana Ivanović i Novak Đoković, plus Hrvat Martin Čilić i Andrea Mitu iz Rumunije (zemlje koja se smatra dijelom Balkana). 

Ivanović, koja je u utortak nastupala protiv Ukrajinke Elene Svitoline i Đoković su u četvrtfinalu. Đoković se smatra favoritom za osvajanje Roland Garrosa, i ako to ostvari, to bi značilo da su Balkanci osvajači (nekalendarskog) Grand Slama - Đoković je osvojio Australian Open i Wimbledon dok je Čilić osvojio US Open. 

Više je balkanskih igrača koji su bili rangirani kao prvi na svijetu od 2008. godine - Đoković, Ivanović i Jelena Janković - nego američkih (Serena Williams). 

Svi su oni iz zemalja čiji ukupan broj stanovnika čini otprilike petinu Sjedinjenih Država. I mnogo su siromašnije. A neke od njih razorene su ratom dok su ti igrači prolazili kroz djetinjstvo. 

Pitanje je zašto? Uzimajući u obzir broj stanovnika i date okolnosti, zašto su oni postigli takav uspjeh u veoma skupom sportu? Đoković se našalio da su razlog tome ili zdrava voda ili planine. Ivanović kaže da takve stvari dolaze u valovima. Ona je u pravu - skoro sve u sportu dešava se ciklično - ali ima i više od toga.  

- Mislim da je razlika između velikih federacija i naših manjih zemalja u tome što mi moramo sami da se izborimo za svoj put. Nemamo mnogo pomoći, moramo se sami snalaziti, i mi zaista moramo probiti vlastiti put - izjavila je Mirjana Lučić-Baroni, koja je odrasla u Hrvatskoj prije nego što se preselila u Sjedinjene Države u 16. godini života.  

- I ranije sam govorila da velike zemlje poput Francuske, Engleske, SAD-a, Australije - kada imaju mlade igrače, one ih pretvore u superzvijezde čak i prije nego što pobIjede meč ili dva. Mislim da je u tome razlika. Mi zaista moramo sami da se probijamo. Moramo raditi naporno i probijati svoj put - kazala je.

Ivanović, Janković i Đoković živjeli su u Beogradu koji je bio bombardovan tokom ratnih godina i bili su povremeno prinuđeni da treniraju tenis u praznim bazenima. Bombardovanja su također mjenjala njihove planove treninga. 

- To definitivno nisu bila laka vremena. Bilo je teško dobiti finansijsku podršku, pokušati se natjecati i napustiti zemlju i da vas shvate ozbiljno kada nastupate na turnirima - izjavila je Ivanović, koja je u 2008. osvojila French Open u 20. godini života.  

- Na kraju to me čini skromnom i spremnom da cijenim stvari koje sam ostvarila kasnije ju karijeri. Veoma sam naporno radila za sve što sam stvorila i veoma sam ponosna na to - kazala je. 

Novak Đoković kaže da su rat i ekonomski problemi naučili mnoge balkanske igrače kako da se bore. Đoković i Petković tvrde da je dio razloga u genima, da su Srbijanci prirodno visoki i atletski građeni. 

- Mislim da su geni veoma dobri za sport općenito - kaže Đoković, navodeći uspjehe u vaterpolu, odbojci i košarci. 

- Imate te psihološke faktore koji su uticali na mnoge generacije, govoreći o teškim vremenima i ratu. Ljudi u našim zemljama imaju prilično nizak životni standard u poređenju sa zapadnoevropskim zemljama, i oni moraju da se bore svakog dana. Mislim da je to nešto što ih mentalno jača. I to je mali faktor koji većina sportista nosi u svojim glavama, oni su podsvjesno veliki borci i cijene sve što im život daje. 

To ima smisla, piše novinar ESPN-a. Život u teškim vremenima može učiniti ljude jačim, otpornijim (iako Lučić-Baroni ukazuje da i na Balkanu ima ljudi s novcem). A jedan od razloga za loše plasmane američkih igrača u prošloj deceniji je taj što je život u Sjedinjenim Državama previše lagan, ispunjen drugim sportskim alternativama i sve većim korištenjem virtuanih sportova. 

Ta mantalna snaga stećena u teškim vremenima može se primijeniti i na nekoliko ostalih zemalja bivšeg istočnog bloka koje su stvorile vrhunske igrače kao što su Čehinje Petra Kvitova i Lucie Safarova. 

- Plus, igra naših zvijezda inspirisala je nove igrače. Počela sam zbog Monike Seleš, i ona je očigledno došla iz Srbije - kaže Ivanović. 

Možda i Džumhur može učiniti isto za svoju zemlju. Možda. 

- Bojim se za generacije koje dolaze - kazao je on, nakon što je izgubio od svog junaka Rogera Federera u trećem kolu Roland Garrosa. 

- Oni nemaju podršku. To nije od pomoći. Znam to. Čak i kada sam bio treći junior svijeta, nisam imao nikakvu podršku, nije bilo podrške u zemlji. To neće pomoći ničemu, siguran sam u to - kazao je.  

- Svaki put kada ostvarim neki dobar rezultat, oni kažu to je istorijski rezultat i da sam junak. To je u redu. Ja sam napravio dobar rezultat, ali šta je s novom generacijom? Ona treba trenere, terene i objekte. Oni to nemaju. Nažalost, situacija u bosanskom tenisu je veoma loša - dodao je.  

To, ipak, nije zaustavilo Džumhura. Niti mnoge druge balkanske igrače, koji nisu dopustili da ih ratovi, bombardovanja i teniski mečevi u praznim bazenima zaustave u tome da postanu teniske zvijezde, piše Jim Caple u tekstu o usponu balkanskih tenisera.