sport.ba @sport.ba
Subotnja ludnica u Championshipu donijela nam je prvog učesnika engleske Premier lige, a radi se o ekipi Watforda.
Čitatelji ovog teksta vjerovatno pamte njihov jednogodišnji boravak u najvišem rangu takmičenja u sezoni 2006./07, kada su ostvarili tek pet pobjeda (prvu tek u novembru) i zauzeli posljednje mjesto na tabeli.
Na mnogo načina, nije bilo savršenijeg protivnika od Brightona za Watfordov put kao promociji. Njihov posljednji susret odigran u oktobru na Vicarage Roadu predstavljao je prekretnicu u sezoni, koja je u tom trenutku djelovala da će završiti katastrofalno.
Rezultati su bili poprilično solidni (remi na pomenutoj utakmici doveo ih je do druge pozicije na tabeli), ali je vladao itekakav nemir van terena: U tom trenutku ih je vodio treći menadžer u sezoni, a bili su na putu da imenuju i četvrtog...
Prvi, Talijan Beppe Sannino, podnio je ostavku u avgustu zbog navodnog rata sa igračima. Njegova zamjena, Španac Oscar Garcia, napustio je ekipu zbog zdravstvenih problema nakon samo četiri sedmice. Škot Bill McKinlay osvojio je četiri boda iz dvije utakmice prije nego je nogiran u korist bivšeg igrača Chelseaja, Srbina Slaviše Jokanovića.
Odluka, donesena tri dana nakon pomenutog meča sa Brightonom, činila se brutalnom i nemilosrdnom u tom trenutku, ali se kasnije pokazala u drugačijem svjetlu. Watford je tada bio drugi, a sada je prvi, ali je njihov timski napredak ono o čemu se priča naširoko u Engleskoj.
Suditi isključivo po rezultatima, ključna promjena uslijedila je malo kasnije. Jokanović ne govori savršeno engleski, unatoč tome što je proveo 18 mjeseci u Londonu na zalasku igračke karijere. Zadržao je dva španska asistenta na klupi, ali je osjećao kako je nužno bilo dovesti još jednog trenera.
„Trebam engleskog trenera“, rekao je popularni Jokan u decembru, nakon četiri poraza i samo dvije pobjede u prvih osam susreta. „Mi smo u Engleskoj, a mnogo je stranih trenera u klubu. Trebam domaći glas na treningu ukoliko nešto nije 100 posto jasno. Pomoći će nam u boljoj komunikaciji sa igračima“.
Dean Austin, bivši defanzivac Tottenhama, koji je ponikao u Watfordu i obnašao funkciju asistenta Brendan Rodgersa na Vicarage Roadu, vratio se u klub 15. januara. Austin je pohvalio talentovanu ekipu na okupu i rekao kako je prioritet osigurati konzistentnost u nastupima. To su uradili u velikom stilu.
Stršljenovima se najviše zamjeralo što lošije igraju protiv glavnih konkurenata za vrh. Osvojili su samo 13 bodova u srazovima sa osam najboljih u Championshipu. Primjera radi, Middlesbrough je osvojio 26, Norwich 24, a Bournemouth 21 bod.
No, druga strana novčića otkriva njihovu brutalnost protiv ostatka lige. U prosjeku su osvajali 2.4 boda u tim mečevima, zabijavši 2.5 golova i primavši tek 0.6, u usporedbi sa Bournemouthovih 2.1 i Middlesbroughovih i Norwichovih 1.9.
Od Austinovog dolaska, odigrali su 13 utakmica sa ostatkom lige i slavili u svih 13. Watford je dokazao fudbalskom svijetu kako takozvani „mečevi vrijedni šest bodova“ ne znače mnogo ukoliko izostaje konzistentnost drugdje.
U Premier ligi to nije dovoljno. Istina, lošiji nastupi protiv vrha lige su i jedan splet nesretnih okolnosti. Crveni karton nakon 25 sekundi protiv Bournemoutha, ista stvar poslije tri minute protiv Norwicha... Ali, ovaj Watford nije tako napadački nastrojen poput Trešnjica, niti tako defanzivno kompaktan kao Middlesbrough.
Ono što posjeduju je veliki broj tehničara na sredini, raspoloženog golmana Heurelha Gomesa, tri strašno dobra napadača i menadžera sa njuhom za izmjene koje donose prevagu.
Kapiten Troy Deeney, dijete Aston Ville, prvi je fudbaler Watforda koji je stigao do brojke od 20 golova ili više u tri uzastopne sezone, ali ako je on pouzdan, šta reći o Odionu Ighalu, koji je u golgeterskom nizu svoje karijere. Od starta sezone do Boxing Daya, Nigerijac je bio strijelac tri gola u 16 nastupa. Od Boxing Daya pa na ovamo, postigao je 17 golova u 18 nastupa te iako ponekad izgleda nespretno, Ighalo je u stanju postizati pogotke na svakakve načine. Treći napadač, Matej Vydra, kojem je ovo drugi mandat na jugu Engleske, na brojci je od 15.
Kontroverzna je bila posljednja Watfordova borba za promociju, prije dvije godine, na čelu sa Gianfrancom Zolom. Većina ekipe bila je sastavljena od posuđenih igrača iz Udinesea i Granade (vlasnik tri kluba je Giampaolo Pozzo, talijanski biznismen, kroz čiji su sistem prošli igrači poput Alexisa Sancheza, Samira Handanovića, Yacinea Brahimija, Juana Cuadrada, Mehdija Benatije itd.), no ovo sezone, na prste jedne ruke se mogu nabrojati fudbaleri na posudbi. Neke su, ipak, bile utjecajne. Tako je Adlène Guedioura blistao na 13 nastupa po dolasku iz Crystal Palacea. Stršljenovi su izgubili tek jednu utakmicu sa njim u ekipi te slavili u 77 posto utakmica sa Alžircem.
Još jedan posuđeni igrač, Matthew Connolly, na pragu je neobičnog uspjeha. Defanzivac je bio u QPR-u u osvajanju titule Championshipa 2011. Istu stvar ponovio je 2012. sa Readingom, ali i 2013. sa Cardiffom. Donio je stabilnost u odbrani te iako je odigrao tek tri duela od dolaska u martu, Watford će debelo profitirati od veze ovog talismana i trofeja, po mnogima, najjače druge lige na svijetu.
