sport.ba @sport.ba
Sport u Bosni i Hercegovini jedna je od rijetkih pozitivnih stvari koja krasi ovu našu državu.
I baš kao takav često je u sjeni nemilih događanja, bilo da se radi o sukobu političara ili pažnje usmjerene na stvari koje jednostavno ne mogu da uspiju i nemaju konkretan cilj.
Sam pokazatelj da u posljednje vrijeme sve naše sportske selekcije igraju na velikim takmičenjima dokaz je da je ova sredina talentovana i da ovdje ima prostora za napredak. Upravo u tome leži problem. Prostora i talenta ima, ali uslova i materijalnih sredstava minimalno.
Boli činjenica kada znamo da svaki fudbaler ili košarkaš sanja o igranju u nižerazrednim klubovima po Evropi koji će mu bez obzira na rang takmičenja donijeti novac sa kojim će se on na kraju karijere vratiti da živi u Bosnu i Hercegovinu.
To zapravo i nije loše, ali i takvih slučajeva je veoma malo. Cilj svake države je "gurati" svoju djecu i razviti njih do maksimalnih granica, a kada se tu pojavi neko sa strane, ko je tu došao novca radi, ne zadržava se previše.
Koliko smo samo puta čuli da je u usporedbi sa sada velikim igračima sa naših prostora bilo još puno većih talenata koji nisu uspjeli da izgrade svoju karijeru, zbog ovog ili onog dolazi kao sol na ranu.
Povreda kao opravdanje je jedini racionalni odgovor, a sve ostalo tiče se stanja u državi i materijalnih sredstava koje ne mogu da se ulože u njihov razvoj ili plata za već izgrađene sportiste koje su za naše prostore skoro pa smiješne.
Čini se kako svaki rad sportiste baš onda kada treba da dolazi do izražaja stane, stane zbog manjka motivacije znajući da će biti teško otići van ove zemlje, a u njoj ne želi igrati bez primanja.
Problem je jasan, a broj sportskih ličnosti koje su svoju karijeru i svoje sportsko ime izgradili na teritoriju naše države može se nabrojati na prste jedne ruke.
Put u inostranstvo čini se kao jedini izbor, a ukoliko isti propadne, sa njim propadaju i godine znoja, krvi i truda uloženog. U tom trenutku nastupa psihički pad i odustajanje od sporta kojim se godinama bavio.
Najgore od svega je činjenica da veliki broj sportista ukoliko ne uspije u svom cilju, a to je da postane uspješan, ostane neobrazovan jer put je trnovit i broj onih koji su napustili školu maštajući o svom uspjehu je ogroman.
"Ključni period" je od neke 17 do 23 godine kada dolazi do samog otpisivanja sporta kao mogućeg životnog opredjeljenja.
Sport u BiH uništava talente jer je samo fudbal iole razvijena grana sporta, a dobro je poznato mjesto na kojem se naša liga nalazi.
