Neki će reći da to nije puno drugačije od trgovine ljudima, odnosno traffickinga. Zvuči užasno, ali istina je da Atletico ne odlučuje o tome gdje će iduće sezone igrati njegova najveća zvijezda. Štoviše, ni sam 'El Tigre' se ne pita o tome.
Zabio je 34 gola u 40 ovosezonskih nastupa. Njegovim igrama divi se cijeli svijet, a najveći klubovi željeli bi ga vidjeti u svojim redovima. No Radamel Falcao će, po svemu sudeći, potpisati za Monaco – klub iz nezavisne kneževine koji je tek osigurao povratak u francusku prvu ligu i koji sljedeće godine neće igrati ni u europskim natjecanjima. Je li u pitanju pohlepa igrača koji odlazi tamo gdje će zaraditi najviše, bez obzira na sportski motiv?
Ne. Kompliciranije je od toga. Puno kompliciranije.
Kad je sjajni kolumbijski napadač 2009. prelazio u Europu iz argentinskog River Platea, treća strana otkupila je 55 posto prava na njegov ugovor. Ta 'treća strana' je kompanija po imenu Doyen Sports, povezana s Jorgeom Mendesom – čovjekom koji je u svijetu nogometa poznat kao 'superagent'. Između ostalih, njegovi su klijenti Jose Mourinho, Luis Felipe Scolari, Cristiano Ronaldo, Pepe, Angel Di Maria, Nani, Ricardo Carvalho, Fabio Coentrao, Anderson – i, naravno, Radamel Falcao.
Na više izvora naći ćete da je on zapravo i osnivač Doyen Sportsa, iako to nije definitivno potvrđeno i ne može se uzeti zdravo za gotovo. Navodno je partner (bio) i britanski poduzetnik Peter Kenyon, ranije direktor najprije u Manchester Unitedu, a zatim (nakon Abramovičevog dolaska pa sve do 2009.) u Chelseaju.
No manje je važno tko je točno iza svega. Poanta je u tome da je Falcao još jedan u nizu igrača čijom karijerom upravlja tzv. 'Third-party ownership' (TPO) – što znači da ni klub, a ni sam igrač nemaju kontrolu nad njegovom karijerom. Investitor preuzima plaćanje većinskog dijela odštete za igrača, a može preuzeti i isplaćivanje dijela njegove plaće u trenutnom klubu.
Na TPO se ne gleda isto u svim zemljama. U Južnoj Americi i u Portugalu odvija se sasvim otvoreno i javno, u Španjolskoj i Turskoj se dopušta, ali se ne priča puno o tome, u nekim drugim zemljama (primjerice, Hrvatska i Srbija često se spominju u tom kontekstu) radi se prikriveno, dok su u Engleskoj – nakon kontroverznog transfera Teveza i Mascherana u West Ham United prije sedam godina – takvi odnosi zabranjeni u aktualnim ugovorima i u transferima.
Doyen Sports je platio većinski dio Falcaovog transfera u Porto, kao i njegove plaće u klubu. Zatim ga je prodao u Atletico Madrid – i to je već bio čudan potez za nogometaša koji je ondje bio sjajan i za očekivati je bilo njegov transfer u neki od puno bogatijih klubova. Iako je Atletico u tom trenutku (2011.) bio u ogromnim dugovima (220 milijuna eura neplaćenog poreza), potpisao je Kolumbijca u transferu vrijednom nevjerojatnih 47 milijuna eura.
No to je bio potez usmjeren prema dizanju tržišne cijene igrača – Atletico je platio Portu manje od pola tog iznosa, ostatak je ostao unutar kompanije Doyen Sports, koja je preuzela i većinu njegove godišnje plaće od 10 milijuna eura.
(Autor: Aleksandar Holiga, Twitter: @AlexHoliga)
sport.ba @sport.ba
