IVANO BALIĆ nije se odlučio na diskretnu zamolbu novinarima koji proteklih dana ponovo žešće kopaju po njegovim privatnim ladicama, ovaj put nije mogao ni prešutjeti. Na službenoj press konferenciji hrvatske rukometne reprezentacije pojavio se s priopćenjem u ruci. Kroz zube je jedva procijedio pozdrav i krenuo:
"Da, skupa smo i to je sve što ću reći. Najljepše vas molim da prestanete kopati po našim privatnim životima. Također vas molim da prestanete uznemiravati moju i njezinu obitelj, pisati laži i raditi skandale. Pred nama su dvije važne utakmice i sve to oduzima mi potreban mir i ruši koncentraciju. Mi smo ovdje na Svjetskom prvenstvu, želimo osvojiti zlatnu medalju i zato nas pustite da to odradimo u miru, to je ipak najvažnije".
Timing i svakako selekcija očito su odvje promašeni, jer Balić je zaboravio da nam je uvijek više zanimalo koliko je olimpijskih kolajni osvojio, nego koliko je djevojaka "nanizao".
Očito mu je prekipjelo, pa je cijeli slučaj "razotkrivanja" identiteta njegove nove ljubavi Balić odlučio podignuti na višu, službenu razinu. Čim su se vodeći hrvatski tabolidi dokopali informacija o prebivalištu, dosjeu i konfekcijskom broju stanovite Maše, Ivano je doduše priznao "krivnju", ali to nije pomoglo da medijska lavina prođe. Logično, otimačina za što boljom fotografijom ili detaljima susreta rukometnog Casanove i njegove "ribice" postala je još žešća.
Tako je Balić odlučio reagirati, na sebi nimalo svojstven način. Vidjelo se na kilometre da taj proglas nije on, da mu te riječi teško izlaze. No, ljudi mijenjaju svoje navike u skladu sa životnim okolnositma. Na sportskom planu, Baliću ne cvjetaju ruže. Ozljede ga sve teže pritišću, nemoć na koju nije naviknut rezultira nervozom, frustracijom i puknućima, poput onog u Splitu kada je napustio proslavu nakon pobjede nad Šveđanima. Kao ulje na vatru stigla su svakodnevna prepričavanja anegdota "u zgradi na Trešnjevci" i paparazzo sačekuše, sve ono na što je Balić, kao jedan od najboljih, ali i najpopularnijih rukometaša svijeta odavno naviknut.
Puno težu situaciju Balić je imao dok se rastavljao od svoje bivše supruge, dok su ga povezivali s njezinom najboljom prijateljicom ili sa suprugom najboljeg "drugara", ali je sve do jučer na takve se momente nije obazirao. No, s problemima u reprezentaciji i klubu koji je sve glasniji u namjeri da ga proda, kao kolateralnu žrtvu neostavrenih ciljeva, nakupljalo se nezadovoljstvo i gradio zid prema medijima koji su ga, ruku na srce, uvijek mazili i podupirali.
Današnji Balićev istup bio je klasični autogol i to iz više razloga. Ponio se, naime, kao najveća diva, a upravo je od tog imidža oduvijek zazirao. Zatim je nespretnim priopćenjem poželio odvojiti svoj privatni život od onog života koji živi s ostatkom reprezentacije. Zašto je to onda učinio na službenoj presici Saveza, pred novinarima koji su došli čuti njegova razmišljanja o polufinalu s Poljskom? Njegov je nastup bio pomalo neukusan, i podosta neugodan. I sasvim sigurno neće postići željeni efekt; tabloidi će i dalje pratiti svaki Mašin trag, na kavama će "ribica" i dalje biti glavna tema.
Ivano Balić javna je osoba. Srest ćete ga na reklami za čipi čips i na udarnim posterima kojima se animira publika za velika natjecanja. Kao takav, podliježe komentiranju, analizama i raspravama javnosti. Istog dana, dok je Balić skrušeno čitao svoju intimnu poslovicu, na naslovnici tabloida smješili su se Igor Vori, Blaženko Lacković i njihove supruge, pisalo se o njihovoj potenciji i najdražim odjevnim markama. Zar bi i oni trebali replicirati javnosti priopćenjem tijekom službene press konferencije HRS-a?
Više od onoga što je Balić pročitao zapravo čudi način na koji je to napravio. I koji je, vjerojatno, pogodio mnoge novinare koji ga godinama podržavaju i strepe nad njegovim ozljedama.
Opće je poznata činjenica da Balić već duže vremena "talasa", traži se na terenu i u svlačionici. Ulazi u različite konflikte, ali redovito nailazi na razumijevanje izbornika, navijača i svojih suigrača. Čak i kada nije pravi, protivniku je uvijek nekako teže kada zna da je Balić unutra.
Istina je da obrambeni krvnici tuku ko' ludi, da je rukometni ritam ubitačan i izdržljiv samo najjačima. No, istina je i da Balić sam snosi dio krivice za svoje zdravstveno stanje i situaciju u kojoj se našao. Prvenstveno se to odnosi na njegovu veliku želju da pomogne reprezentaciji i kada to objektivno zdravstvena situacija na dopušta pa onda i na njegov nesportski život, pod koji se podrazumijeva korištenje nikotinskih proizvoda.
On "ne želi da zbog kopanja po privatnom životu pati čitava reprezentacija". Je li se ovim Balić izjednačio s kultom reprezentacije, ili se radi samo o nespretnom manevru? Mi znamo koliko je Balić važan i velik, ali bismo željeli da takav i ostane.
sport.ba @sport.ba
