Odbjegli sin se vratio kući

Fernando Torres vratio se na Vicente Calderon, sedamnaest godina poslije prve utakmice za Jorgandžije. Nakon što je Milan kompletirao njegov prelazak iz Chelseaja, talijanski klub je potvrdio kako će se El Niño pridružiti Atletico Madridu na posudbu do 2016., kada je zapravo isticao njegov ugovor sa Plavcima. Alessio Cerci odlazi u suprotnom pravcu, iz Madrida u Milano, a ovaj veliki posao jedan je od rijetkih koji će zadovoljiti sve strane. Prije sedam i po godina, Torres je napustio Madrid i potpisao za Liverpool. Svoju odluku već je donio nakon 0:6 protiv Barcelone na Calderonu. Poraz je potvrdio da ovaj klub ide u pogrešnom pravcu. Dugo nisu osvojili trofej, a činilo se kako još duže neće osvojiti nijedan. Iznenađenje nije da je Torres otišao, već da je ostao toliko dugo. Bio je još uvijek mlad, ali je upravo kompletirao sedmu sezonu u prvom timu. Postigao je 91 gol, ali je i prerastao Atletico. „Morao sam otići jer je moj razvoj išao u jednom smjeru, a klub je išao u drugom“, priznao je El Niño. Očito je kako su se uloge promijenile sedam godina kasnije. Pod vodstvom Diega Simeonea, Atletico je osvojio Evropsku ligu, kup Kralja i Primeru, a igrao je i finale Lige prvaka... Sve to u prethodne tri godine. Sa druge strane, Torres je postao idol navijača na Anfieldu, postigavši 54 gola u prve tri sezone. Na vrhuncu svoje karijere završio je na 3. mjestu u izboru za najboljeg evropskog fudbalera. Kući se, međutim, vraća sa jednim postignutim golom u deset utakmica u dresu Milana, dok ga se Chelsea silno želio otarasiti. Prošle sezone zabio je pet ligaških golova na Stamford Bridgeu. U tri sezone prije ukupno petnaest. Statistika u dresu Plavaca glasi: 172 utakmice, 45 golova. Uprkos svemu, stigao je do onoga zbog čega je i napustio Liverpool – trofeji. Sa Chelseajem je osvojio FA Cup, Evropsku ligu i dugo željnu Ligu prvaka. Atletico nije mogao biti sretniji. „Tweet koji smo dugo željeli napisati. Službeno je. Torres će ponovo nositi crveno-bijeli dres“, objavili su na Twitteru u ponedjeljak ujutro. Simeoneov pomoćnik German Burgos rekao je prije nekoliko dana da bi bilo „predivno“ ukoliko bi ga vratili na Calderon. Kada je Torres posljednji put bio u klubu, Burgos je bio njegov saigrač. Baš kao i Simeone! Torres je opisao ovaj prelazak kao „ispunjenje snova“; on je „konačno kući“. Teško je opisati koliko Torres zapravo znači Atleticu i njegovim navijačima. On je rođen u Fuenlabradi, južno od Madrida te je odigrao prvi službeni meč sa 17 godina, u maju 2001. Najvjerovatnije će odigrati i posljednji službeni meč, također. Sada je već u poznim igračkim godinama, ali će ovdje uvijek biti „El Niño“ (dijete). Atletico je po prvi put ispao iz Primere 2000. Tadašnji vlasnik Jesus Gil opisao je to kao „jednu kratku godinu u paklu“, ali je ispalo da su bile dvije. Torres je debitovao u paklu, ali je bio Atleticovo svjetlo u tami – nada u koju su polagali šanse. Izborili su promociju, a on je postigao 75 golova u narednih pet ligaških sezona. Ukoliko nisu napredovali, to nije bilo do njega, a kada je otišao, mnogi su shvatili tu odluku. I dalje je bio jedan od njih. Torresov djed ga je prvi put odveo na Calderon, a Fernando se poistovjetio sa Atleticom koliko će se i oni poistovjetiti sa njim. U intervjuu za magazin Panenka prošlog ljeta, Torres je rekao: „Atletico je oduvijek bio moj jedini dom“. Torres je priznao da je odlazak iz Liverpoola, ili bilo kojeg kluba, nepreporučljiv sredinom sezone. Navijače kluba sa Anfielda zabolio je i način odlaska. Liverpool je bio u „haosu“, priznao je Torres i bio je u pravu. Postojala je sveopća nesigurnost i tim koji mu je tako dobro odgovarao bio je rastavljen na proste faktore. Rafa Benitez je otišao, Xabi Alonso i Javier Mascherano zaputili su se u Španiju, a kada je Torres učinio isto, krivica je prebačena na njegova leđa. „Navijači su bili otrovani, povjerovali su u neistinitu priču“, rekao je, iako treba dodati kako je navijače više zabolio prelazak u ligaškog rivala, nego li općenito njegov odlazak. Prozvan je Judom zbog izdajničkog poteza, a bijesni navijači su palili njegov dres sa brojem 9. „Onaj koji nas je izdao, uvijek će hodati sam“. Kako bilo, prešao je u Chelsea, gdje se nikako nije mogao uklopiti. Dao je naslutiti kako bi se o svemu tome moglo detaljno razgovarati, kada je u intervjuu za El Pais 2012. izjavio kako se njegovo razmišljanje instantno promijenilo, nešto je skliznulo i to ga je rastužilo. „Imao sam saigrače koje nije bilo briga ako je tim pobijedio ili izgubio, jer oni nisu igrali, a ja nisam želio biti poput njih“, rekao je Torres i dodao: „Ali jednog dana, otkrio sam da sam poput njih... Nisam bio sretan, jer sam se udaljio od onoga što sam želio biti. Mentalitet tima ne bi trebao biti izgubljen u svlačionici“. U Atleticu će stvari biti drugačije. Simeone je želio dovesti Torresa i prethodnog ljeta. Šest mjeseci kasnije, uspio je u svojoj zamisli za cijenu koja ga čini potezom bez rizika. Ljubav, ipak, nije zaslijepila Simeonea. Torres je najčešće bio rezerva u Chelseaju, što mnogi zaboravljaju kada gledaju njegovu statistiku u plavom dresu. Ipak, bilo je trofeja, kako na klupskom, tako i na reprezentativnom nivou. Svjetski i dvostruki evropski prvak, nije mala stvar. Torresov gol u Beču donio je Španiji prvi veliki trofej nakon 44 godine. Simeone je sve to uzeo u obzir. Gledao je, analizirao i bio u kontaktu sa bivšim saigračem. Cholo vjeruje kako Torres može doprinijeti njegovom timu i kako još uvijek može dosta toga pružiti na terenu. „Nekada sam znao pomisliti, 'protrčat ću u prostor' i tokom 70 minuta ne bih dotaknuo loptu. Bilo je drugačije od onoga na što sam navikao kod Beniteza. Nije mi bilo ugodno i to je bilo očigledno“, kazao je Torres o svoje prve dvije godine u Londonu. Benitez je izgradio fantastičan protunapadački tim u Liverpoolu, a uspjeh je bio blistav. Chelsea nije igrao na taj način, ali Atletico bi mogao. Ne u svakoj utakmici, ne svakog trenutka, ali prilično često. Ovo je drugačiji Torres, ali u klubu vjeruju kako bi mogao biti od koristi. Atletico je evoluirao ove sezone, ali to protrčavanje u prostor, izgubljeno odlaskom Diega Coste, oružje je koje bi Simeone želio vratiti, a El Niño je igrač kojeg je Atletico želio vratiti od prvog dana kada je otišao iz Madrida.