Edin Džeko- HVALA TI ŠTO POSTOJIŠ

Sport je definitivno jedna od najboljih promocija za neke manje države, a mi kao relativno mlada neovisna zemlja nismo toliko poznati u svijetu. Pored plasmana u Brazil i igranja na Svjetskom prvenstvu kada je Bosna i Hercegovina izašla na veliku scenu i svima u svijetu poslala jasnu poruku ko smo i šta smo. Međutim, i prije plasmana u Brazil i igranja na najvećem fudbalskom takmičenju na svijetu, Bosna i Hercegovina je u svijetu postala poznata po nekoj drugoj stvari, po jednoj ličnosti. Postali smo poznati po našem Dijamantu, po jednom od najboljih napadača svijeta, po velikom čovjeku, humanisti.. postali smo poznati po Edinu Džeki. Anonimni napadač 2007. godine u transferu vrijednom četri miliona eura pojačao je Wolfsburg i došao pod palicu Felixa Magatha. Ovaj transfer odjeknuo je Bosnom i Hercegovinom, a već tada se znalo da blistava karijera čeka omladinca Željezičara. A onda je počeo... Edin je iz utakmice u utakmicu pokazivao svoj talenat, svoju klasu. Jedna sezona bila mu je dovoljna za prilagođavanje u jednoj od najjačih liga svijeta, da bi već sljedeće godine bio jedan od glavnih igrača. U tandemu sa reprezentativnim kolegom Zvjezdanom Misimovićem, Edin je vodio Wolfsburg do titule Njemačkog šampiona, a sa 26 golova bio je drugi strijelac lige. U proslavi titule Edin je svima predstavio Bosnu i Hercegovinu i na stadion uz pehar stao sa žuto-plavom zastavom. Neki Edin Džeko već tad je bio želja velikih svjetskih klubova. Sljedeću sezonu, Edin je nastavio tamo gdje je stao, s tim da je sezonu završio kao najbolji strijelac Bundeslige sa 22 gola i to je bila odlična preporuka da Dijamant ode put plavog dijela Manchestera i pojača jednu od najboljih i najskupljih ekipa svijeta, Manchester City. Ne treba ni pričati koliko se očekivalo od Džeke, kako u Engleskoj tako i u Bosni i Hercegovini, a u vrijeme igranja Citya, uz Edina i City bila je cijela Bosna i Hercegovina. Nije bilo bitno da li je Edin na klupi ili počinje utakmicu, sve oči bile su uprte u njega i njegove parije, jer on je već tada na mnoge načine zadužio svoje zemljake na ovaj ili onaj način. Ah, nikad neću zaboraviti sreću koju nam je donio u Belgiji, onaj strašni pogodak kakav se postiže jednom ili nijednom u karijeru, nikada neću zaboraviti sreću koju nam je Edin donosio samo svojom pojavom na TV-u. Kako zaboraviti sreću kada je na White Hart Laneu postigao četri gola. Hej, četri gola jednoj od najboljih engleskih ekipa, na njihovom stadionu.. Koliko tuge je bilo u nama kada je poslije te utakmice, kada je Edin kao najbolji strijelac, najboljih napadač te ekipe bez ikakvog razloga završio na klupi i bez ikakvog opravdanja izgubio mjesto u prvih 11. Koliko straha kada se žali na povredu, nestrpljenja kada čekamo da uđe i ponosa kada zabije pogodak. Nije ni potrebno govoriti koju ulogu igra Edin za reprezentaciju i koliko je samo njegovo ime bitno na terenu, pored toga što je najbolji strijelac u historiji naše države i još uvijek gradi put svojih uspjeha. Edin već 6-7 godina igra na velikom nivou i jedan je od najboljih napadača svijeta. Pored te činjenice, Edin je veliki čovjek, veliki humanista. Godine 2009. Edin je postao prvi UNICEF-ov ambasador dobre volje iz Bosne i Hercegovine te u sklopu toga pomogao mnogim ustanovama u teškim trenucima. Kapiten naše reprezentacije svaku priliku koristi da Bosnu i Hercegovinu na najbolji mogući način svijetu pokaže kao zemlju dobrih ljudi, velikih talenata, kako za fudbal tako i za mnoge druge stvari. Edin već godinama na velikoj sceni čini ponosnim nas Bosance i Hercegovce, Edin je ponos mnogih fudbalera u usponu, Edin je idol mnogima. Ljudino, igračino... HVALA TI ŠTO POSTOJIŠ