Zmajevi prije svega trebaju novog Ćiru

Sljedećeg tjedna dobit ćemo novog izbornika Bosne i Hercegovine. Tko god on bude, čeka ga iznimno težak posao vraćanja Zmajeva na pravi put. Samo par mjeseci nakon povijesnog nastupa u Brazilu, nogometna reprezentacija Bosne i Hercegovine našla se u nezavidnoj situaciji. Nakon četiri kola kvalifikacija za Euro 2016. borba za prva dva mjesta koja izravno vode na prvenstvo djeluje nedostižno, a dodatni problem činjenica je da Zmajevi nemaju izbornika – Safet Sušić je nakon skoro pet godina vladavine otišao s kormila bh. tima i uprazno mjesto za koje se trenutačno bore, pa recimo to tako, “uobičajeni sumnjivci”: Mehmed Baždarević, Blaž Slišković, Milovan Rajevac, Amar Osim i Faruk Hadžibegić. Svaki od njih ima svoja “predizborna obećanja”, svaki situaciju vidi na svoj, a zapravo vrlo sličan način. No, kakav posao čeka novog izbornika? Za što mora biti spreman? Što se sve mora “popraviti”? Atmosfera Najočitiji detalj kojeg treba “popraviti”je atmosfera. Nije dobra još od početka godine, od onog poraza u Innsbrucku od Egipta koji nije trebao ni Zmajevima ni Sušiću. Igrače se tada optuživalo da se vuku po terenu, bivšeg izbornika da ih nije pripremio za utakmicu. Kako god bilo, ta je izvedba doživljena kao rasprodaja tek stečenog ugleda. Ispostavilo se da je to bio samo vrh ledenog brijega, jer ni povijesni nastup na Svjetskom prvenstvu nije donio toliko radosti navijačima koliko se to možda očekivalo. Zapeli su Zmajevi u “prolaznoj” skupini, nije doduše pomogao ni sudački previd u duelu s Nigerijom, no ishod je bio jasan k’o dan – Bosna i Hercegovina vrlo se brzo riješila epiteta mogućeg iznenađenja kojeg su joj mnogi, kod nas i vani, prišili. I prije početka kvalifikacija za Euro u Francuskoj Sušiću se zamjeralo na izboru jednih i ignoriranju drugih igrača, a tikva je pukla nakon četiri utakmice novog ciklusa u kojima Zmajevi, doduše oslabljeni ozljedama, nisu ličili na sebe. Bivši je izbornik iza sebe ostavio najveći uspjeh u povijesti reprezentativnog bh. nogometa, ali i gomilu problema. Povjerenje javnosti Navijači su imali grubo putovanje kroz četiri dosadašnje utakmice. Poraz od Cipra bio je grubo buđenje, gostovanje kod Walesa malo je, ne do kraja vratilo povjerenje, a u većoj mjeri to je učinio domaći remi s favoriziranom Belgijom. A onda – Izrael. Utakmica u Haifi ostat će zapamćena kao posljednja sa Sušićem na klupi, kao prva u kojoj je reprezentacija igrala bez istinskog napadača. Izraelci su nošeni vatrenom publikom slavili 3:0, smijenili Sušića i navijače vratili u neka stara vremena kada se doigravanje činilo kao maksimalni doseg. Nitko se nije želio vratiti u vrijeme kada je sarajevski band Dvadesetorica pjevao “Baraž, baraž nikad nećemo proć”. Tada je to bilo simpatično, tipično naše “idemo se sami sebi smijati koliko smo nemoćni”, bio je to glas navijačkog puka tog vremena, ali situacija je sada drukčija – iako rezultati sugeriraju da sve ostalo je isto. Ni najveći optimisti sada ne mogu biti uvjereni da će Zmajevi svezati dva velika natjecanja, a to nije raspoloženje koje s tribina na teren šalje dobre vibre. Izbornik treba imati povjerenje javnosti, ali i biti u stanju isto vratiti kada je u pitanju – vjera u igrače. Motivacija Već duže vrijeme BiH nije onako grubo izgubila kao u Haifi. Na papiru i svakako drukčije, Izrael je trebao biti lošiji. No, veliko samopouzdanje Izraelaca, ono što Zmajevi nisu imali, usmjerilo je utakmicu u njihovom smjeru. Bila je to rezultatska katastrofa, ali o odraz potpune nemoći tima koji odavno nije igrao bez Edina Džeke, a na klupi nije bilo ni Vedada Ibiševića. Na terenu nije bilo igrača koji će povući ostale, svi do jednog jedva su čekali kraj ružnog sna. Nažalost, repovi tog poraza mogli bi se vući neko vrijeme, a na novom izborniku je odrezati ih, da Zmajeve uvjeri da su oni isti oni igrači koji su na Bilinom polju razbili Grčku, koji su u Bratislavi napravili preokret, koji su u Brazilu skupo prodali kožu protiv Argentine, koji su kratku SP kampanju zaokružili povijesnom pobjedom protiv Irana. U ovom segmentu Zmajevima treba novi Miroslav Ćiro Blažević, čiji je “sine j…. ćemo im mater” pristup često znao proći kao dobitni. Iako se čini da motiva ne bi trebalo nedostajati, postoji mogućnost totalnog psihičkog pada, a to bi novi izbornik morao spriječiti. Pozitivan šok, to se traži. Novi igrači Za bivšeg izbornika ostat će, između ostalog, zapisano kako je pojedine igrače koje su svi vidjeli u reprezentaciji jednostavno ignorirao. Bilo je to njegovo legitimno viđenje situacije, a općenito je smatrao da BiH zapravo i nema tako širok izbor igrača kao što mnogi misle, širok izbor kvalitetnih igrača. - Najveći problem za novog izbornika mali je izbor igrača. U našoj ligi nema kvalitete na koju bi se reprezentacija oslonila, a u inozemstvu je ‘presušilo’. Ja sam imao sreće što se pojavilo jedno pet – šest talentiranih igrača u dobrim, stranim ekipama, izjavio je bivši izbornik. Od igrača čije kvalitete nije vidio kao dovoljno dobre za reprezentaciju, a što s njegovim nasljednikom možda ne bude slučaj, izdvojili bi Semira Štilića, Milana Đurića, jasno i Ervina Zukanovića, čija je priča posebna. On je, podsjećamo, zbog problema s vizom otpao uoči Brazila, nakon čega je otvoreno osuo paljbu po Savezu, da bi se zatim otvoreno sukobio sa Sušićem, koji mu je jednako žestoko uzvratio. Nepotreban detalj. Dijelom je izjavom kako je na polju talenata “presušilo” Sušić i bio u pravu, no pogriješio je što je u posljednje vrijeme ignorirao neke igrače koji djeluju kao očit izbor. Svaki od izborničkih kandidata to je sigurno upratio. Mediji Možda se to novom izborniku neće svidjeti, no činjenica je da će od svih dosadašnjih šefova reprezentacije biti na najvećem udaru medija – iz jednostavnog razloga što su mediji danas brojčano snažniji nego ikad. Na Sušića se, kako nam je on to bezbroj puta priznao, udaralo sa svih strana, za neke od kritičara i njihove “medijske kuće” nikada nije ni čuo. Prije par dana, jedan od kandidata, Blaž Slišković, upozorio nas je da nijedan trener nije isti, kako svi na svoj način komuniciraju s medijima, ali i istaknuo kako mu je jasno da mediji danas imaju značajniju ulogu u kreiranju atmosfere nego je to bilo kada je on bio izbornik. A činjenica je da se situacija drastično promijenila i u posljednjih pet godina. Drugim riječima, poželjno bi bilo da novi šef ima razumijevanja za sedmu silu, jer u suprotnom će početi trzavice. Ne kažemo da je to uvjet za uspjeh, ali svakako može biti moćno oružje u rukama novog šefa. —————– Barbarez, čini se, samo priprema teren za budućnost Spominjao se, više bojažljivo nego kao realan kandidat, a onda se i on sjetio da bi mogao nešto reći. Sergej Barbarez se možda kasno javio, ali nemojte misliti da je to bila pogreška. - Nikada nisam skrivao da je jedan od mojih životnih snova i taj da jednog dana kao trener odvedem našu zemlju na veliko natjecanje. Uvjeren sam da bi s programom, kojeg bi predstavili i proveli u djelo moj stručni tim i ja, u tome i uspjeli. Iako bi to bio moj prvi veliki trenerski posao u karijeri, želim vam poručiti da vjerujem u sebe, svoju zrelost, svoju stručnost i da sam spreman za ovaj posao. Vjerujem da bi uz vašu pomoć i tim koji imamo ispunili cilj i plasirali se na Europsko prvenstvo, poručio je bivši bh. kapetan u obraćanju javnosti koja s nestrpljenjem očekuje skorašnji izbor nogo šefa Zmajeva. Ime novog šefa trebali bi doznati 11. ovog mjeseca, dakle sljedećeg tjedna, pa se čini da je Barbarezovo obraćanje javnosti u utorak došlo malo prekasno. Ili je to bio ciljan, promišljen potez? Za nadolazeći izbor je, čini se, zakasnio, jer su iz NS-a BiH nedvosmisleno poručili kako su izbor suzili na pet-šest imena među kojima njegovo nije spominjano. Dakle, bila je to poruka koja je trebala pripremiti teren za neko buduće vrijeme. Barbarez ima veliku potporu navijača, ali ne i trenersko iskustvo, tako da je ovo obraćanje vjerojatno bilo dovoljno da ga se ima u vidu za buduće akcije. A do tada bi mogao steći i toliko potrebno, kakvo-takvo, trenersko iskustvo.