Odlazak Safeta Sušić malčice ga je podsjetio na njegov odlazak s kormila reprezentacije prije osam godina, no Blaž Slišković je svejedno odlučan u nastojanju da ponovno zasjedne na užarenu izborničku klupu, poziciju koja trpi više kritika od ljudi koju upravljaju državom. Što ga je nagnalo na to? Mazohizam sigurno ne.
Svi su vidjeli kako je Safet Sušić u vrlo kratkom roku od pukovnika postao pokojnik. Takav je Balkan, ali tako je to i u nogometu…, svugdje. Danas jesi, sutra nisi. Stoga, želite li raditi u ovom sportu, kao igrač, trener ili službenik, morate biti svjesni – Blaž Slišković to dobro zna.
- Takav je trenerski posao, u 90 posto slučajeva trener odlazi zbog rezultata, rekao je Blaž za Dnevni list, čekajući sastanak s ljudima iz Saveza.
Ponovno je kandidat, što je ovog puta malo manje iznenadilo u odnosu na 2002., kada je reprezentaciju preuzeo nakon obnašanja funkcije pomoćnika bivšem strategu Miši Smajloviću. Nije se previše premišljao, a kočila ga je samo jedna situacija…, koja je sada razriješena.
- Nemam razloga to skrivati. Počeo sam o tomu razmišljati čim se dogodila smjena (Sušića, op. a.), tada se otvorila ta mogućnost. Međutim, nisam poduzimao značajnije korake, nisam aplicirao sve dok nije postalo jasno da Vaha ne želi posao. Jer bilo je jasno da je Vahid prvi favorit, da, dijelom i zbog velike potpore javnosti, drugi nemaju šanse dok je on u igri, pojasnio je.
Ovaj se razgovor dogodio prije njegovog susreta s Ivanom Beusom i Seadom Kajtazom, no Slišković je svejedno otvorio karte, iznio svoje stajalište vezano zapravo uz kompletnu problematiku reprezentacije…, a toga su se neki od kandidata pasali, izbjegavali to. Posebno je istaknuo nešto što je na odlasku naglasio Sušić…
- Situacija je teška, nitko nema magični štapić. Jer bit će potrebno da nam se poklope i neki drugi rezultati. Ali najvažnije je vjerovati da se trenutačne kvalifikacije mogu izvući. BiH više nema izbora, nakon plasmana na Svjetsko prvenstvo moramo ciljati na plasman na Europsko. U suprotnom, ni najveći svjetski stručnjak, ma tko god on bio, ne može pomoći.
Učinilo nam se da Baka s ovim cilja na zaključak da stranac, čovjek koji ne poznaje Balkan, možda ne bi bio dobro rješenje…
- To će najbolje procijeniti Savez. Najvažnije će biti da novi izbornik vrati dobru atmosferu, a ona je sigurno poljuljana, u svlačionici i izvan nje.
Ovdje se bilo zgodno vratiti na temu njegovog odlaska s reprezentacije u listopadu 2006. Jer Slišković se od tada nimalo nije otuđio od reprezentacije, postao stranac. Zapravo, imamo dojam da je uvijek bio tu, što je dijelom i razlog iza motiva povratka. Bilo je zanimljivo čuti kako je on povukao paralelu između svog i Sušićevog odlaska.
- U posljednje vrijeme to nije funkcioniralo, u protivnom ne bi ni došlo do smjene. Rezultati uvjetuju da trener nekad plaća ceh, na to jednostavno treba biti spreman. Bile su to slične situacije, s tom razlikom da sam ja podnio ostavku (nakon poraza od Grčke, op. a.) jer sam osjećao odgovornost, a Safet je smatrao da ima i drugih krivaca.
Oni boljeg sjećanja sjetit će se da je i Slišković zapravo dva puta odstupio, najprije nakon poraza od Mađarske, a u cijeloj priči nikako zanemariv detalj činjenica je da je Sušić radio u daleko sređenijem Savezu i okolnostima. To je za Sliškovića prava pozivnica…, s obzirom na to čega se sve on nagledao u svoje vrijeme.
- Safet je imao cijeli Izvršni odbor na svojoj strani. Desetak godina unatrag sve je bilo drukčije, usporedbe nemaju smisla. Prateći potencijalne reprezentativce doživio sam brojne neugodnosti, čak i fizičke napade. Ali sve je to prošlo, sada je puno lakše raditi, fokusirati se samo na posao.
Danas je Slišković daleko iskusniji trener, dobro zna što bi ga pri povratku na klupu dočekalo. A on je spreman, spreman prije svega odgovoriti na zahtjeve tekućih kvalifikacija. Ovdje ponovno dolazi do izražaja njegova odlučnost da spasi Zmajeve – uostalom, već je stekao status spasitelja, u Hajduku, u Zrinjskom.
- Pročitao sam u novinama da neki spominju sljedeće Svjetsko prvenstvo, kako do tada treba vratiti reprezentaciju na pravi put. Ne znam kako Savez na to gleda, žele li tako razmišljati, ali moje je mišljenje da treba što bolje odraditi posao u ovim kvalifikacijama…, lako je kasnije produljiti ugovor, bude li rezultata.
Neopterećen potporom javnosti
Blaž Slišković je u nogometnim krugovima poznat kao čovjek koji je svugdje dobrodošao. A takvih je malo. Koliko mu to može pomoći po pitanju potpore javnosti? On je, kao i obično, neopterećen.
- Nemam neki poseban osjećaj. Naša javnost je kao i uvijek podijeljena, svi protežiraju svoje kandidate. Koliko god mišljenje javnosti bilo važno, najvažnije je mišljenje ljudi u Savezu, rekao je.
Ipak, svjestan je i svojevrsnog medijskom buma posljednjih godina, činjenice da su mediji odigrali značajnu ulogu u stvaranju atmosfere uoči smjene Sušića.
- Današnji su mediji zahvaljujući internetu čudo, ali važno je i to da smo svi mi drukčiji u odnosu s medijima. Dok je Ćiro bio na klupi, reprezentacija je bila cirkus, a Safet je opet otišao u drugu krajnost, zatvoreniji je tip.
Gdje je Baka sve bio nakon reprezentacije…
Zanimljivost vezana za Sušićevu trenersku karijeru kaže da je paralelno s reprezentacijom BiH vodio Hajduk i Zrinjski. U Hajduku je smijenjen nakon osam mjeseci, iako je Bile vratio na vrh tabele – zasluge je na kraju pokupio Igor Štimac, a Slišković ne samo da nije dobio zahvalnost, nego se nakon toga godinama vucarao po sudu, da bi zaostali novac dobio tek ove godine! Zatim je 2005. uslijedila epizoda u Zrinjskom, kojeg je preuzeo nakon nesvakidašnjeg, šokantnog poraza od Dudelangea, koji je poprilično potresao Mostarce – žal zbog neispunjenog, a očekivanog prolaska protiv Luksemburžana Slišković je nadomjestio trećim mjestom u prvoj sezoni, nakon čega je Plemiće još jednom popeo na podij, treće mjesto.
Zatim je uslijedila prva duža stanka, razdoblje u kojem nakon dugog niza angažmana nije imao posla – jer s reprezentacijom se već bio pozdravio. U ljeto 2008. prihvatio je posao u Tirani, no zadržao se tamo kratko, kao i u rumunjskoj Unireji. I jedne i druge namjeravao je izvući iz gliba, no nije išlo. Već je tada stekao status bh. stručnjaka koji se u domaći nogomet ne želi vratiti, no 2011. ipak je izišao u susret Širokom Brijegu – tim s Pecare preuzeo je ožujku 2011., no nakon četvrtog mjesta, koje je Široki ipak odvelo u Europu, ponovno je tog ljeta spakirao kovčege i otputovao u Saudijsku Arabiju. Tamo je, u financijski stabilnom okruženju, proveo nekoliko mjeseci, a onda je uslijedila vrlo, vrlo kratka epizoda u Kini. Odradio je samo jedan meč i pobijedio, nakon čega su čelnici Qingdao Jonoona, nezadovoljni njegovim stilom igre, predložili prekid suradnje i ponudili mu da bude savjetnik kineskom treneru – što je ovaj dobio. Od tada, dakle 2012., je bez posla.
U međuvremenu je iskakao na naslovnice kao potencijalno trenersko rješenje za par klubova/reprezentacija, s tim da su ga posljednje spekulacije preselile na klupu Novog Pazara, a zatim i Južne Koreje. A on je ipak ostao u Mostaru.
Korak od sna: Izgorjeli u prevelikoj želji
Prije Sušiećvog povijesnog plasmana na SP u Brazilu, Blaž Slišković je bio taj koji je najbliže došao plasmanu na veliko natjecanje. Evo kako smo mi u Dnevnom listu tu kvalifikacijsku kampanju za Euro 2014. vidjeli nakon njegovog odlaska s klupe reprezentacije…
- Nakon remija s Makedonijom (4:4) na Koševu, uslijedili su prijateljski porazi od Hrvatske u Zagrebu i SR Jugoslavije na Koševu, a onda i oni bolniji, kvalifikacijski – Rumunji su s 3:0 bili bolji na Koševu, a Norvežani s jednim pogotkom manje u Oslu. I onda je uslijedio magični (čitaj: neočekivani) trenutak koji vratio Sliškoviću kredibilitet, do tada već opasno poljuljan. U Kopenhagenu je s 2:0 pala Danska, nakon čega je nekako sve išlo na ruku Bake i društva. Apsolutno neočekivano, utakmicu prije kvalifikacija Baka i družina našli su se u prilično realnoj računici da vide Portugal 2004. – Koševo se tada uvjerilo što znači izgorjeti u prevelikoj želji, jer nakon vodstva Danaca iz 12. minute (pogodio Jorgensen), sve što je BiH uspjela napraviti bio je Bolićev pogodak u 39. minuti. Bilo je to prvi put da je BiH došla tako blizu velikom natjecanju, samo na korak od sna.
Očekivanja su odjednom narasla, možda i do nerealnih visina… Sljedeće kvalifikacije ipak su pokazale da se može, no iz prošlosti, čini se nije previše naučeno…
sport.ba @sport.ba
