Remijem naših najboljih rukometaša u Bjelorusiji produžen je kontinuitet odličnih igara pod vodstvom selektora Dragana Markovića. Njemu se možda neke stvari mogu spočitati (nepozivanje nekih zvučnih imena), ali i odati priznanje da je na vrijeme napravio rez i stvorio koherentnu selekciju igrača koja gine u svakoj utakmici i čiji rad se na kraju isplatio plasmanom na Svjetsko prvenstvo u Kataru.
Marković je preuzeo reprezentaciju u njenom najgorem periodu, nakon što smo se srozali do dna, a prekretnica u stvaranju ozbiljne reprezentacije desila se u Krasnodaru (kvalifikacije za EP 2014.) kada smo - baš kao što je slučaj bio i s Bjelorusijom - jednu veliku Rusiju do posljednjih minuta držali u šaci.
Izgubili smo tada s dva gola razlike (24:26), ali pokazali nešto što to tada našu igru nije krasilo. Kvalifikacije smo, istina, završili sa samo jednim osvojenim bodom, no nakon prve dvije izgubljene utakmice od Austrije i Srbije jedino što se doimalo logičnim je bilo napraviti rez, piše "Dnevni avaz".
Nedugo zatim krenuo je nezaustavljivi niz momaka koji pronose najljepšu sliku o Bosni i Hercegovini. Uslijedile su kvalifikacije za SP i sudar s nominalno ne toliko renomiranim protivnicima Estonijom, Latvijom i Portugalom.
- Sve su to bile nezgodne reprezentacije, koje su iz dana u dan sve opasnije i jače. Posebno Portugal, čija je okosnica sastavljena od igrača koji nastupaju u Ligi evropskih prvaka. Dobiti devet od deset utakmica, kakvi god da su protivnici, veliki je podvig.
Samo su me glupost Vladimira Vranješa, njegovo isključenje i poništeni gol u posljednjoj sekundi meča u Portugalu spriječili da ne osvojimo maksimalan broj bodova. Poslije su me zvali mnogi, recimo švicarski selektor bio je oduševljen našom igrom - govori Marković.
Njegov moto "bolje dobiti svaku utakmicu po jedan razlike nego slabijeg bušiti, a od boljeg herojski gubiti" isplatio se u baražu za Svjetsko prvenstvo. Markovića su, vjerovatno, čudno gledali i njegovi najbliži kada je najavljivao da ćemo eliminirati svjetsku rukometnu silu, srebrenu s posljednjih Olimpijskih igara u Londonu. Da smo samo malo staloženiji, iskusniji i trezveniji u dramatičnim momentima, dobili bismo Island kući sa tri-četiri gola razlike, no bilo je Markoviću najdražih plus jedan. U Rejkjaviku grandioznih 29:29.
A u međuvremenu smo Grčku, s kojom smo se svojevremeno patili, hladno u dvije utakmice otpilili u pretkvalifikacijama za naredno EP.
Marković je na klupi ravno tri godine i kada se sve sabere i oduzme, njegov tim podbacio je u dvije bitne utakmice, protiv Njemačke u Štutgartu u baražu za SP 2013. i u Lincu protiv Austrije u kvalifikacijama za EP 2014. Ostali porazi, kojih dugo već nema, bili su objektivno opravdani.
1. Estonija - BiH 26:29 (13:18)
2. BiH - Portugal 31:29 (13:14)
3. BiH - Latvija 27:26 (17:11)
4. Latvija - BiH 21:23 (10:13)
5. BiH - Estonija 28:26 (15:9)
6. Portugal - BiH 29:28 (14:13)
7. Grčka - BiH 23:28 (10:13)
8. BiH - Grčka 27:22 (17:12)
9. BiH - Island 33:32 (14:17)
10. Island - BiH 29:29 (10:15)
11. Bjelorusija - BiH 25:25 (12:13)
sport.ba @sport.ba
