Atletico Madrid skinuo je skalp Real Madridu i Barceloni osvojivši naslov prvaka Španije prošle sezone.
La Liga je konačno dobila šampiona koji nije jedan od dva najveća giganta nakon deset godina. Tadašnji „Atletico Madrid“ bila je Valencia, koja je prekinula duopol Reala i Barce slavivši titulu 2004. godine pod vodstvom Rafaela Beniteza.
Malo je reći kako nisu mogli zadržati taj momentum, jer su potom ušli u razdoblje tame nakon odlaska Rafe u Liverpool, a u predstojećem periodu nisu mogli pronaći odgovarajućeg nasljednika.
Klupu je preuzeo Claudio Ranieri, koji je prethodno bio na čelu od 1997. do 99., a izdržao je jedva pola sezone. Iza sebe je ostavio osrednju ekipu, koja je završila nastup u Ligi prvaka nakon grupne faze, dok su u prvenstvu bili na sredini tabele.
Od tada je kroz Mestallu prošao niz neuspješnih trenera (preciznije 13) – Od Ronalda Koemana do Unaija Emeryja (danas poprilično uspješnih u Southamptonu i Sevilli) – ali niko od njih nije na odgovarajući način odgovorio na izazove na jednom od najtežih radnih mjesta u evropskom klupskom fudbalu.
Brzo premotavamo u ljeto 2014. Jedna od najzanimljivih i najljepših priča na početku nove sezone u Španiji jeste ponovno buđenje Valencije pod dirigentskom palicom Nuna Espirita Santa.
Iako je bilježio izuzetno kvalitetne rezultate sa Rio Aveom, gdje je u prvoj sezoni osigurao 6. poziciju na tabeli, dok je u drugoj vodio klub do finala portugalskog kupa i Liga kupa, nekadašnji golman Deportiva i Porta možda je najpoznatiji svjetskoj javnosti jer je bio prvi klijent sada najmoćnijeg čovjeka u fudbalu Jorgea Mendesa.
Možda je na klupi Valencije tek osam utakmica, no čini se kako je Santo pravi čovjek za budućnost, dok kreće uzbudljivo novo razdoblje u trećem najvećem gradu Španije. Uz dovođenje talentovanih igrača, Santo je preporodio Valenciju do tačke gdje ozbiljno mogu razmišljati o povratku u Ligu prvaka naredne sezone.
„Šišmiši“ nisu mogli bolje započeti sezonu, jer su ostvarili četiri uzastopne pobjede nakon remija u uvodnom kolu sa Sevillom. Izgledali su sigurno, maštovito i uzbudljivo za gledati dok su gazili redom Malagu, Espanyol, Getafe i Cordobu, postižući po tri gola na svakom susretu. Uslijedio je remi sa Sociedadom na uvijek neugodnoj Anoeti, a potom i pravi pokazatelj snage nove Valencije, jer su savladali prvaka Španije Atletico Madrid, ponovo postigavši tri gola. Tek su u osmom kolu doživili prvi poraz, doduše ubjedljiv, od Medunjaninovog Deportiva (3:0).
Santova napadačka formacija 4-3-3 dala je slobodu Pablu Piattiju, Rodrigu i Sofianeu Feghouliju da budu izražajni u ofanzivi, što su svakako i ispunili, jer je svaki od njih postizao i asistirao u uvodnim mečevima.
Osim što su zaduženi za kreiranje šansi, njihov zadatak je i da snabdijevaju novu veliku nadu španskog fudbala – Paca Alcacera. 21-godišnjak je još prošle sezone pokazivao obećavajuće znakove, ali je izgledno kako će ovo biti njegova sezona. Postigao je već četiri gola (uz tri za selekciju Španije) i bit će u središtu Valencijine napadačke filozofije.
Santo nije propustio nahvaliti svoje igrače nakon impresivnih nastupa, komentirajući kako su pružili fokusiranu igru sa naglaskom na korištenje talenta napadačkih snaga.
Ipak, najvažnija stvar je kako su bivši trener Rio Avea i njegovi igrači potpuno prizemljeni, nakon što se u nekim dijelovima ovog grada počelo čak govoriti i o tituli. Međutim, Santo je inteligentan trener i zna kako ne može biti potpuno siguran u poboljšanje ovog tima sve dok ne budu igrali sa Realom ili Barcom.
„Šišmiše“ su ovog ljeta napustili stoperi Jeremy Mathieu i Adil Rami, što je postala svakodnevnica na Mestalli, no njihova politika je značila kako su morali pronaći prave igrače da zamijene tako uticajne figure. Shkodran Mustafi stigao je iz Sampdorije, dok je Nico Otamendi kaparisan još u januaru i za sada je jedan od najboljih pojedinaca u sezoni.
S obzirom na dogovor kako će singapurski biznismen Peter Lim preuzeti klub, Valencia je iskoristila prednost i dovela Andrea Gomesa i Rodriga iz Benfice. Obojica su vrlo perspektivni igrači, koji su u uvodnim utakmicama pokazali kako predstavljaju izvrsna pojačanja. Posebno se to odnosi na Andrea Gomesa, dirigenta u veznom redu, bez čijeg prisustva na terenu je Valencia doživila za sada i jedini poraz.
Ipak, na papiru najveće pojačanje tek treba zaigrati. Alvaro Negredo došao je na jednogodišnju posudbu i trebao bi osigurati da pritisak ne leži isključivo na leđima mladog Alcacera. Iako je u Cityju imao problema sa formom i povredama, Negredo je bio gol-mašina u Sevilli i ukoliko izbjegne neke teže povrede, mogao bi ponoviti formu koja mu je i osigurala transfer u Manchester.
Nebo više nije prekriveno tamnim, olujnim oblacima u Valenciji. Naprotiv, sada je azurno plavo, a najmlađa ekipa u španskoj Primeri (23.6) želi se vratiti u sami vrh.
Sezona je duga, a Santo vrlo dobro zna da će njegovo neiskustvo vođenja nekog velikog kluba privući skeptike, no dovoljno je kvaliteta i balansa u ekipi, koji ukazuju da bi ova sezona mogla donijeti radost na lica navijača u trećem najvećeg gradu u Španiji.
Od svakog Valencijinog pojedinca nakon svake od uvodnih pobjeda mogli smo čuti onu poznatu „idemo utakmicu po utakmicu“. E sad, gdje li smo, ne tako davno, često slušali ovu frazu?
sport.ba @sport.ba
