Glavna tema u Bosni i Hercegovini od sinoć nije ni Safet i Tino Sušić, nisu ni dva Bakira i Fahro, nije ni Džeko i Belgija, već utakmica Srbija - Albanija.
Podsjetimo, albanski navijači su na do sada neviđen način uspjeli isprovocirati Srbe, te sa zastavom "velike Albanije" izazvali prekid utakmice kvalifikacija za odlazak na Evropsko prvenstvo u Francuskoj.
Scene koje smo sinoć mogli gledati na stadionu Partizana u Humskoj prevazilaze granice zdravog razuma.
Količina mržnje viđena na stadionu, a potom i na socijalnim mrežama i medijima, jednostavno mora zaprepastiti normalnog čovjeka.
Netrpeljivost između Albanaca i Srba ne traje od sinoć. Traje godinama, ali i dalje zaprepaštava.
Također zaprepaštava i količina mržnje koja se kao benzin upaljačem upalila u sekundi u Bosni i Hercegovini.
Zaboraviše tako Bosanci i Hercegovci i na Sušića, i na Dodika, zaboraviše i oba Bakira, i na penzije i na plate, čak je i neprikosnoveni Edin Džeko pao u drugi plan. Jer, u komšiliku je belaj, a ljudi sa Balkana najviše vole belaje.
Tačnije, najveća je poslastica belaj na nacionalnoj osnovi.
Staviše se tako Bosanci i Hercegovci na stranu Albanaca ili Srba, svejedno, bitno je da ima belaja.
Mediji otvoreno bljuju vatru, praveći atmosferu kao da je ratno stanje. Ne shvataju valjda svi da sve što ima predznak "velika" (Srbija, Hrvatska, Albanija...) ne može donijeti ničeg dobrog ama baš nikom na ovim prostorima. Istorija je svjedok tome.
Uopšte nije bitno ko je ovdje kriv. Da li albanski navijači koji su svjesno isprovocirali rulju na stadionu ili kriminalci predvođeni Ivanom "Groznim" Bogdanovom koji su se nekim čudom našli na terenu.
Jako je malo bilo razumnih ljudi. Moramo izdvojiti dvojicu, a obojica su reprezentativci Srbije. Branislav Ivanović i Aleksandar Kolarov štitili su svoje albanske kolege sa terena, te tokom i nakon nereda pozivali na smirivanje tenzija. Međutim, glas razuma je jako tih kada je u pitanju Balkan.
S druge strane, glas divljaštva i ludila mnogo je glasniji. Pa tako danas čitamo kako "sam spreman poginuti u borbi protiv Srbije", "kako treba krenuti i Kosovo sravniti sa zemljom" i kojekakve budalaštine.
Malo je, izgleda, narodu sa ovih prostora bilo ratova i bijede, pa kao da se jedva čeka da se dogodi nešto ovako pa da svima pokažamo koliko smo veliki Bošnjaci, Srbi, Albanci, Hrvati, Crnogorci...
Ili, kako kolega Žarko Marković napisa sinoć na Twitteru: Dokle god je Sarajevu Tirana bliža od Beograda, a Banjaluci Beograd od Sarajeva, mi u BiH ćemo da boravimo u tri lepe.
sport.ba @sport.ba
