Iz prve tri utakmice reprezentacije Bosne i Hercegovine u ovom kvalifikacijama mogli smo naučiti dosta toga.
Za promjenu, sada se nećemo baviti negativnim stvarima, kojih zaista ima dosta, već onim pozitivnim.
Selektor Safet Sušić uoči utakmice protiv Walesa u Cardiffu ekspresno je ostao bez gotovo pa kompletne zadnje linije.
Prvo je otkazao Sejad Salihović, pa Ermin Bičakčić i na kraju i Emir Spahić.
Sušić je tako ostao sa samo dva klasična stopera ekipi, Tonijem Šunjićom i Ognjenom Vranješom.
Dodatni problem je bio što je Vranješ dugo bio bez kluba i nije prošao trenažni proces, pa je njegovo stavljanje u ekipu od prve minute bilo nelogično.
Sušić je zato na poziciju drugog stopera, uz Šunjića, stavio Anela Hadžića, a mnogi su vidjeli katastrofu u najavi.
Dva realativno neiskusna igrača, koja nikad prije nisu zajedno igrala na stoperskim pozicijama, a niko im nije davao povjerenje.
I onda je došao Wales sa Garethom Baleom, pa Belgija sa svim svojim zvijezdama.
Nema sumnje kako su Edin Džeko i Miralem Pjanić najbolji igrači reprezentacije, ali "slavu" su im "ukrali" upravo Hadžić i Šunjić, te čudesni Muhamed Bešić i uvijek pouzdani Asmir Begović.
Malo se ko mogao nadati da će najbolji dio tima reprezentacije BiH u posljednje dvije utakmice biti odbrana, ali upravo je to bio slučaj.
Zmajevi su primili jedan gol u posljednjih 180 minuta igre, a i taj gol nije došao kroz neku protivničku akciju koja je razbila bh. odbranu, već zbog greške Asmira Begovića. Begović se iskupio za grešku sjajim odbranama Garethu Baleu, te nizom fenomenalnih intervencija protiv Belgije sinoć.
Stoperski par Hadžić - Šunjić se pokazao daleko boljim nego Bičakčić - Šunjić, koji je protiv Kipra dopustio dva gola u mreži Begovića i koji je bio jednostavno prespor da uhvati protivničke napadače.
Hadžić je mnogo pokretljiviji i brži igrač, koji jednako dobro igra na poziciji defanzivnog veznog i stopera, što je uostalom i pokazao protiv Walesa i Belgija. Osim toga, posjeduje zavidnu tehniku, te je često znao iznositi lopte sa svoje polovine i predavati je veznim igračima.
Šunjić je sporiji, ali ništa manje kvalitetan. Svoju je klasu potvrdio još na Svjetskom prvenstvu, kada je bio sigurno najbolji igrač na terenu u porazu od Nigerije, a svojim je posljednjim nastupima pokazao kako mu je mjesto u prvom timu, baš kao i Anelu Hadžiću.
Sušić će na raspolaganju za narednu utakmicu protiv Izraela u odbrani imati, nadajamo se, oporavljenog Ermin Bičakčića, ali i Ervina Zukanovića, koji može igrati i na pozicijama lijevog beka i defanzivnog veznog, te nema (valjda) više nikakvog razloga da ga se izostavlja iz reprezentacije.
Posebna je priča bivši kapiten Emir Spahić, na koga je Sušić računao u ovim utakmicama.
Međutim, Spahić nije odigrao ni minute zbog povrede, a velike su šanse da nekadašnjeg kapitena nećemo gledati ni protiv Izraela, iako je Sušić ostavio i tu opciju otvorenom.
Spahiću su 34 godine i evidentno je kako je drugi igrač po broju nastupa u državnom timu BiH već načet povredama, pa bi logično bilo da selektor BiH priliku dadne mlađima, igračima od kojih bi reprezentacija imala dugoročne koristi.
Sve u svemu, svi smo očekivali mnogo više od prve tri utakmice ovih kvalifikacija, a dva boda rijetko koga mogu zadovoljiti. Ipak, ako je iz ovih utakmica izašlo išta pozitivno, to su sigurno Anel Hadžić i Toni Šunjić.
sport.ba @sport.ba
