14. 10. 2014 - 12:35
Zmajeve i dalje muče isti problemi
907
Shares
Zmajeve i dalje muče isti problemi

Kvalifikacije za Euro

Zmajeve i dalje muče isti problemi

Saša IBRULJ
14. 10. 2014 - 12:35
0
Shares
Bod nama, bod Belgijancima. Tako je završila treća utakmica kvalifkacijama, kojom na kraju, barem rezultatom, zadovoljniji moraju biti gosti. Za našu reprezentaciju ovo je jedan od najlošijih startova u istoriji - nakon tri utakmice imamo dva boda. Safet Sušić prije utakmice je skrivao sastav od Marca Wilmotsa, ali Belgijancu je bilo dovoljno pogledati dvoboj sa Velsom. Pape nije pretjerano mjenjao kada je u pitanju naša postavka - sastav je bio isti. Doduše, ovaj put je bila jasnija uloga Miralema Pjanića i Tina Svena Sušića, koji su zaigrali na desnoj, odnosno lijevoj strani veznog reda, dok je svoju standardnu poziciju zauzeo Muhamed Bešić. Medunjanin visio između centralnog i zadnjeg veznog, što je u suštini veći problem bio u napadu, gdje je opet nedostajalo prave ideje. Međutim, utakmica protiv Belgije je bila potpuno drugačija nego li prve dvije. Wilmots, za razliku od kiparskog ili velškog kolege, nije u Zenicu došao po bod. Crveni Đavoli su imali jasan plan da kontrolišu sredinu i loptu, samim tim i tok utakmice. Ali, nama je to u ovakvom sistemu i više odgovaralo - ekipa je bila izuzetno motivisana i spremna na težak rad, pa smo često gledali deset plavih dresova iza lopte, čak i u našoj polovini. Posložilo se to u dvije ravne linije i djelovalo sasvim dobro većim dijelom prvog poluvremena. Wilmots je nakon dvadesetak minuta odustao od prvobitnog plana sa dva napadača i pokušao opteretiti naše bokove - Origi je bio desno, Hazard lijevo, De Bruyne se pomjerio iza Lukakua a centralnu ulogu trebali su imati Defour i Nainggolan. Međutim, imali su Belgijanci loptu, ali iz igre nisu pravili gotovo ništa. Jedino upotrebljivo oružje u njihovom arsenalu u prvom poluvremenu bila je transformacija iz odbrane u napad. Svaki put kad bi smo izgubili loptu - čak i svaki naš korner - bio je automatski šansa na drugoj strani. Srećom, nisu Belgijanci pogodili; nekoliko puta Begović je sjajno reagovao, nekoliko puta su se i sami spetljali. Zato smo pogodili mi. Nije pretjerano opasno djelovala naša igra; Pjanić je bio izgubljen desno, Sušićev doprinos bio je mali i još jednom smo maltene vlastitim sistemom neutralizirali napadače. No, u 28. minuti Pjanić je konačno ušao u protivničku trećinu - uposlio ga je Sušić - povratnom loptom našao Džeku a ovaj u svom stilu razbucao mrežu. 1-0. Šokiralo je to Belgijance. Djelovalo je kao da dominiraju, da kontrolišu utakmicu, a ustvari su primili jeftin gol. Izgubili su se i njihovi napadi sve do 40. minute nisu imali pretjeranog smisla - i ono malo ideje nestalo je u svojevrsnoj panici. Naša odbrana stajala je dobro, zanemarimo li grešku iz 43. minute, samopouzdanja nije nedostajalo i, iako je lopta bila u protivnika, Bosna i Hercegovina je imala - kontrolu. Petnaest minuta odmora ipak je mnogo bolje došlo Belgijancima nego li našima. Nisu ni Wilmots ni Sušić mjenjali postavku niti sastav, ali jasno je bilo da su gosti promjenili recept. Sistem kojeg mi igramo troši bočne igrače, pa je Wilmots težište igre prebacio uz našu lijevu aut-liniju. Poput Kiprana i Belgijanci su počeli prebacivati naš zadnji red i kreirati šanse, a jednu takvu je relativno lako iskoristio Radja Nainggolan. De Bruyne je prošao desno, prizemnu loptu poslao u kazneni prostor, veznjak Rome bio je potpuno sam i šutirao; lopta je prevarila Asmira Begovića i ispod ruke mu pobjegla u mrežu. 1-1. Ritam je nakon izjednačujućeg gola dodatno porastao, ali kao posljedica mnogobrojnih grešaka u sredini. Sada su naši bili u šoku i nesvjesno krenuli u trku sa Belgijancima. Wilmots je to osjetio - povukao je umornog Lukakua u 58. minuti, na teren poslao Mertensa. To je značilo da De Bruyne ide desno, gdje se odlično snalazi, Mertens se namjestio iza Origija u 4-2-3-1. Nažalost, Sušić nije osjetio da je njegova ekipa fizički pala. Semafor je otkucao sat igre a na terenu je bila ista ekipa; Tino-Sven je bio potpuno izgubljen jer očito ne može podnijeti ovakav ritam, potrošio se i poprilično neupotrebljivi Ibišević, kao i Haris Medunjanin. Koristili su to Belgijanci, gazili nas u sredini, stvarali šanse, mada nije nedostajalo ni naših. Mnogo greška, veći ritam i mnogo trke stvorili su svojevrsni taktički haos, u kojem su i jedni i drugi svoje šanse bazirali na pogreškama protivnika. Pape je u 70. minuti ipak unio malo svježine u našu ekipu, na teren poslao Višću, uspostavio kakav-takav balans u trci, ali nije to bilo dovoljno da napravimo nešto konkretno. Dojma smo da su i jedni i drugi, iako su mogli više, bili zadovoljni bodom i nisu imali snage a ni energije za više. Sve u svemu, najbolje izdanje naše reprezentacije u dosadašnjem dijelu kvalifikacija. I dalje nas muče isti problemi, ista taktička naivnost i ponavljamo iste greške. Ovaj put barem je rezultat pozitivan - remi s Belgijom je dobar - ali u trenutnom stanju stvari u našoj grupi i dalje nas čini u debelom zaostatku za konkurentima. Ispustili smo sedam bodova i za dva koraka smo dalji od Francuske. Ili kako bi selektor rekao, čaša nije poluprazna nego polupuna. Još je dvadeset i jedan bod u igri.    
Učitaj još novosti