Vjerovatno i najviše osporavani putnik iz bh. tabora na Mundijal u Brazilu, Tino Sven Sušić, dokazao je po ko zna koji put da je naša javnost itekako spremna na kritiku, a da ni ne poznaje kvalitete nekog igrača. Fantastična asistencija za Pjanića u duelu s Iranom samo donekle je ublažila kritike javnosti, a sjajan pogodak protiv Šahrata iz Karagandija dokazao je da je pred Tinom itekako svijetal budućnost.
Bh. reprezentativac govorio je otvoreno za Index.hr o svemu otvoreno, a mi vam prenosimo najzanimljivije dijelove razgovora.
Nakon lošeg ulaska u sezonu, Hajduk se digao i gazi sve pred sobom. U tri utakmice tri pobjede i gol razlika 10:2. Šta se to dogodilo s Hajdukom u posljednjih sedam dana?
"Slažem se s vama da smo jako loše ušli u sezonu, no evo, zaredali smo s tri uvjerljive pobjede, počeli smo se dizati i igramo sve bolje i bolje. Najvažnije je da mi samo tako nastavimo, da se ovaj niz ne prekida. Sad nam dolazi Zadar i pred našim navijačima očekujemo još jednu pobjedu.
A što se tiče poraza u Kazahstanu, moram priznati da su nas tamo baš iznenadili s tim nabacivanjima iz auta i insistiranjem na prekidima. Oni imaju jako visoke igrače i mi se jednostavno nismo snašli u svemu tome. No, moram reći da smo mi i tamo bili igrački dosta bolji od njih i to smo svi mi osjećali. Znali smo da ćemo ih ovdje dobiti jer smo neusporedivo bolja momčad od njih, a i bili smo svjesni da se onakav dan i onakve greške iz kojih smo primali golove više neće dogoditi."
Kako je igrati pred prepunim Poljudom, pred Torcidom koja te nosi? Čak su i samo Kazahstanci poslije pričali da ovakvu atmosferu nisu nigdje doživjeli. Kako je bilo zabiti onakav gol pred Torcidom u onako bitnoj utakmici? Što si osjećao u tom trenutku?
"Ne znam što sam osjećao. Stvarno. To je osjećaj koji se zaista ne da opisati. Nema ljepšeg osjećaja na svijetu. A da vam budem iskren, nemam pojma ni šta se desilo. Ne znam ni kako sam ga zabio. To je bilo kao u nekom snu. Prekrasan osjećaj. Igrati pred onakvom publikom koja nije samo, kako se ono kaže dvanaesti igrač, nego puno više od toga, privilegija je za svakog nogometaša. Taj naboj s tribina kojeg osjećaš u svakoj sekundi utakmice, koji ti ne dozvoljava da staneš ni sekunde, koji ti daje dodatnu snagu… To je nešto posebno. Čim smo izašli na teren i čim smo pogledali oko sebe znali smo da oni nemaju šanse."
Smatraš li da je dolazak u Hajduk bila dobra odluka za tvoju karijeru? Kako ti je u Splitu?
"Odluka da dođem u Hajduk je bez sumnje najbolja odluka koju sam ikada u životu donio. Od saigrača, navijača, običnih građana Splita, svi su me tako lijepo prihvatili da ne mogu vjerovati. Split je predivan grad i zaista uživam u svakom danu svojeg života u njemu i boravka u Hajduku. Snašao sam se tu kao da sam kod kuće. Zaista mi je čast što sam igrač Hajduka."
Da li će Hajduk na megdan s Ukrajincima s Tinom Sušićem u sastavu ili ipak bez Tina Sušića?
"Ja sam igrač Hajduka i što se mene tiče, za mene nema dvojbe, ja želim igrati protiv Dnjipra i vjerujem da će se to i dogoditi. Moj menadžer koji se bavi mojom karijerom za sada mi ne govori ništa, a meni se ionako nigdje ne žuri. Ovdje mi je prekrasno i stvarno bih volio igrati ove dvije utakmice protiv Dnjipra, jer je to zaista velik događaj te pomoći Hajduku da se plasira u grupu Europa lige što bio sjajan rezultat. A ovaj grad i ovaj klub su to zaista zaslužili."
Vršajević u Middlesbroughu? Je li se moglo možda pričekati s prodajom?
"Da se mene pita, ja bih najviše volio da je Avdija ostao tu da nam pomogne i u Europi i u prvenstvu, no moramo biti svjesni da je u Hajduku takva situacija da klub jednostavno ne može čekati. Ako će Avdija biti sretan tamo, meni će biti užasno drago zbog njega, no premda je gotovo izvjesno da on ide u Englesku, koliko ja znam, ugovor još nije potpisan, a dok se to ne desi, sve je moguće.
Svaka čast Middlesbroughu, no moje mišljenje je da je igrač njegovih kvaliteta zaslužio puno jači klub nego što Englezi u ovom trenutku jesu. Igrača njegova profila, njegove moći i znanja, teško da će netko moći adekvatno zamijeniti u Hajduku ako ode. Ponavljam, drago će mi biti zbog njega ako će on biti zadovoljan i ako će mu to biti odskočna daska za napredak u karijeri, ali meni će osobno biti žao ako ode, jer sam uvjeren da će nam užasno faliti protiv Dnjipra."
Tino Sven Sušić jednog dana u dresu Dinama iz Zagreba?
"E to stvarno nema šanse. Nikakve. Ma lako što uživam u Splitu i što obožavam Hajduk, ali meni je mama iz Podgore, cijela rodbina mi živi za Hajduk. Da potpišem za Dinamo, pa ko bi smio njima pred oči, haha. Ma dobro, možda se malo i zezam, ali ponavljam, nema ni teoretske šanse da bih ikada bio igrač Dinama."
Mlad si igrač, imaš samo 22 godine, a imao si privilegiju igranja za svoju reprezentaciju na njenom debiju na Svjetskom prvenstvu i to ni manje, ni više nego u Brazilu. Opiši mi malo dojmove.
"To je jedna velika stvar, jedno neprocjenjivo iskustvo i jedna ogromna čast. Možda ja nisam tamo puno igrao, ali sama činjenica da sam tamo bio, da sam bio sudionik jedne takve manifestacije, napunila me dodatnim samopouzdanjem i vidim, osjećam kroz igre u Hajduku da sam puno naučio. Trenirati i igrati s najboljim igračima svoje zemlje, živjeti s njima i nastupiti za svoju zemlju, san je svakog djeteta. A ja imam čast da se meni san ostvario."
Kako bi ti ocijenio nastup reprezentacije BiH u Brazilu? Je li se moglo više ili je to bio maksimum te generacije?
"Protiv Argentine smo svima pokazali da smo solidna i jaka reprezentacija i mislim da smo im pružili zaista snažan otpor. Protiv Nigerije, šteta, možda nas je i onaj gol presjekao, možda smo se i pomalo prepali činjenice da moramo pobijediti, pa smo i griješili i više nego što je bilo očekivano. Ne bih sad o tim nekim greškama i o pojedincima, činjenica je da je BiH bila prvi put na Mundijalu i možda smo samo platili danas neiskustvu."
Uoči SP bilo je raznih kritika na račun tvog pozivanja u reprezentaciju. Ne toliko možda zbog činjenice da je selektor Safet Sušić tvoj stric, već više zbog njegovog insistiranja na tezi da si pozvan isključivo kao zadnji vezni, premda svoje najbolje partije pružaš na nekoj sasvim drugoj poziciji? Kako si se nosio s tim? Je li ti kroz karijeru prezime Sušić bilo breme ili prednost?
"Ja sam kroz cijelu svoju karijeru navikao na to. U početku mi nije bilo lako čitati i slušati sve to, sve te pokušaje da me se psihički dotuče, no na sreću, imao sam strahovitu podršku i roditelja i prijatelja i što je najvažnije suigrača. I ne morate mi vjerovati ako nećete, ali prezime Sušić je meni puno više u karijeri bilo teret nego neka prednost. Naravno, pričamo o nogometu. Gledajte, moj otac je bio nogometaš i od malena je bio strog i kritičan prema meni, morao sam davati i truditi se možda i puno više nego neki moji saigrači.
No, danas sam mu na tome zahvalan, jer da nije imao takav pristup, nema šanse da bih sad igrao nogomet na ovako visokom nivou. U početku, kad sam bio mlađi, takve stvari, takvi napisi, takva govorkanja su me pogađala, no mislim da sam sad puno jači u glavi. Znam da sam sve u životu sam zaradio i zaslužio i takve gluposti što ljudi pišu me više ne smetaju."
Kako su te saigrači u reprezentaciji prihvatili? Je li tamo bilo kakvih zlih jezika i negodovanja oko tvoga pozivanja?
"Ma kakvi. Zaista su me svi jako dobro primili i atmosfera je bila čudesna u reprezentaciji. Bar što se tiče nas igrača. Kad sam ulazio protiv Nigerije, naravno da me pucala trema, no od svakog saigrača sam dobio podršku. Znate, kad vam dođu kapiten Spahić i jedan Džeko i kad ti kažu da nema veze i ako pogriješiš te da samo igraš svoju igru, to puno znači i stvarno sam im zahvalan na svemu. Što se konkretno tiče Džeke, za mladog igrača zaista puno znači kad ti jedna takva svjetska zvijezda sama priđe, kad priča s tobom, kad ti daje podršku."
S kim si bio najbliži u reprezentaciji?
"S Vršajevićem sam provodio najviše vremena, ali to je logično s obzirom da smo i saigrači, ali zaista, svi smo bili jedna dobra ekipa."
sport.ba @sport.ba
