Siniša Mihajlović dao je opširan intervju za "Gazzettu dello Sport" u kojem je najviše pričao o ratnim danima, utakmici Hrvatske i Jugoslavije iz 1999. godine i tek usput je spomenio utakmicu koja će se igrati u petak.
U prvom dijelu teksta selektor Srbije se prisjetio utakmice u Maksimiru prije više od 13 godina i svog, kako on kaže, "najljepšeg trenutka u karijeri"...
- Stadion u Zagrebu bio je poput vulkana, a policije je bilo posvuda. Tada smo još svi mi imali ožiljke rata, a na drugoj strani su stajali moji bivši prijatelji i suigrači - rekao je Mihajlović, zapalio cigaretu i prisjetio se tog dana:
- Istrčao sam na teren i vidio veliku zastavu 'Vukovar 1991'. Taj grad je simbol rata, to je grad u kojem sam rođen. Prišao sam zastavi, kleknuo i prekrižio za sve poginule Srbe u tom gradu, a rulja koja je bila iza zastave navalila je na ogradu i počela me vrijeđati. Ali nije me bilo strah. Dva puta sam asistirao, izvukli smo 2-2 i prošli na Evropsko prvenstvo. To je bila najveća utakmica u mojoj karijeri!
Nakon što se prisjetio tog dana iz oktobra 1999., Mihajlović je pokušao spustiti loptu na zemlju:
- Zbog utakmice protiv Hrvatske sam prihvatio postati selektor. Ali nemojte me krivo shvatiti, ova utakmica nije nastavak rata. To je samo jedna važna utakmica. Imamo četiri boda, Hrvatska i Belgija su nam pobjegli na šest bodova razlike i ovo moram dobiti.
Selektor Srbije i Italijanima je ponovio da će njegovi igrači pljeskati hrvatskoj himni, a nakon toga se ponovno prebacio na devedesete...
- Svi ratovi su grozni, ali ovaj koji smo mi imali je najgori. Ubijali su se ljudi koji su odrasli zajedno, gledao sam razorene porodice i razorene gradove. Moj najbolji prijatelj je srušio moju kući. Kad su mi roditelji iz Vukovara pobjegli u Beograd, moj ujak je nazvao moju majku Hrvaticu i pitao: 'Zašto si pobjegla? Trebali ste ostati da ubiju tvoju srpsku svinju od muža...'. Poslije je tog mog ujaka zarobio Arkan, a ja sam mu spasio život - rekao je Mihajlović i tako se nadovezao na priču o svom prijateljstvu sa Arkanom.
- Arkan je bio moj prijatelj još iz vremena Crvene zvezde. Ja sam tamo igrao, a on je bio vođa navijača. Ali Arkan je bio čovjek koji je branio Srbe od Hrvata i on je bio naš junak. Ali nemojte me krivo shvatiti, ne poričem da je radio strašne zločine, ali u ratu nema dobrih i loših momaka. Nema crnog i bijelog, samo dominira boja krvi - crvena.
Mihajlović je danas, navodi Gazzetta, ambasador UNICEF-a koji pomaže siromašnima, pa čak i ratnim veteranima.
- Za vrijeme rata kupovao sam oružje, lijekove, hranu... Zato sam postao počasni građanin Novog Sada.
A Vukovar?
- Tamo sam zadnji put bio 1991. Bio je potpuno srušen, na ulici nije bilo živog bića... Sjećam se samo da sam vidio dva dječaka od desetak godina sa puškama u rukama... Danas se više ne mogu vratiti u Vukovar - zaključio je Mihajlović i za kraj odaslao miroljubivu poruku:
- Ako u petak prođe sve u redu, u sportskoj i fer borbi, onda će Hrvatska i Srbija pobijediti. Nezavisno o rezultat na terenu.
sport.ba @sport.ba
