Robben je simulirao! Ne, penal je čist kao suza!

Arjen Robben je simulirao! Ne, penal je čist kao suza! Fudbalska javnost nije se odavno tako jasno - i tako brzo - podijelila na za i protiv. Marquezov start na Robbena u posljednjim trenucima osmine finala u suštini je odlučio putnika u narednu fazu takmičenja; nakon što je Portugalac Pedro Proenca pokazao na bijelu tačku Huntelaarova egzikucija djelovala je rutinski. Holandija je u četvrtfinalu, Meksiko u suzama ide kući, a pitanje da li je penal postojao ostaje visiti u zraku. Debata je sasvim legitimna. Arjen Robben jedan je od onih igrača koji spada u kontroverzne kada je u pitanju simuliranje. Nerijetko je Holanđanin u situacijama kada pokušava prevariti sudije i njegovoj reputaciji nije se pisalo najbolje ni u ovom meču. U prvom poluvremenu doduše je djelovalo da je Proenca bio taj koji je pogriješio kada nije svirnuo penal, jer je kontakt na Robbena bio očit, dok je u drugom dijelu bilo jasno da Arjen pokušava iznuditi kazneni udarac. Međutim, situacija iz sudijskog vremena, kada je Marquez pomalo naivno zakasnio sa startom i zakačio Robbenovu nogu, bila je itekako diskutabilna. Jasno je da je kontakt postojao, ali je isto tako jasno da je Holanđanin pao - u najmanu ruku - teatralno. Dakle, da li je penal postojao? Reprize se redaju, različiti uglovi, izdavajaju se fotografije, i i dalje se svi slažu samo u te dvije stvari - kontakt jeste postojao i Robben je teatralno pao. No, bez obzira na to, jedni su ovu situaciju vidjeli kao simulaciju, drugi kao potpuno čist penal za Holandiju. Nakon desetina i desetina repriza, nekoliko različitih uglova. Ovdje uopšte i nećemo pokušati odgovoriti na pitanje da li je penal bio; procijenite sami. Međutim, u ovakvim situacijama vrijedi istaknuti koliko je težak posao sudija na Svjetskom prvenstvu. Da se razumijemo, ne pada nam na pamet braniti sudije i neke njihove odluke. Ona koja nas najviše boli - poništeni gol protiv Nigerije - plod je katastrofalne procjene, neznanja i neiskustva. Ali, odluke poput današnje nikako ne mogu ići u isti koš. Igrao se devedeseti (i neki) minut izuzetno važnog i poprilično izjednačenog meča. Devedeset minuta trčanja po 32 stepena celzijusa, nadmudrivanja i nadglasavanja sa igračima bilo je iza Portugalca. Sudija je bio dobro postavljen u ovoj situaciji, obzirom na okolnosti. I na sve to, zanemarimo na trenutak pritisak pedesetak hiljada ljudi na tribinama, zanemarimo desetine miliona očiju na sudiji. Proenca je, za razliku od nas koji sjedimo iza TV ekrana i gledamo reprize i različite uglove, imao jedan pogled i desetinku da odluči. A priznati ćete, bez obzira koliko je ozbiljan kontakt Marqueza sa Robbenom djelovao kasnije, u prvom trenutku djelovalo je kao jedanaesterac. Barem onima koji su više od jednom fudbal gledali na stadionu. Proenca je puhnuo u pištaljku i iz jedine važne perspektive u ovom slučaju, iz perspektive čovjeka od krvi i mesa, odlučio ispravno.