Do prijema Fudbalskog saveza BiH u FIFA-u i UEFA-u reprezentacija BiH je od 1993. godine odigrala nekoliko humanitarnih mečeva, po zapadnoj Evropi.
Većina igrača koji su nastupili je bila iz inostranstva, a neki od igrača uspjeli su izaći iz još uvijek ratne BiH.
U prvoj službenoj utakmici, odigranoj 30. novembra 1995. u Tirani, za državni tim nastupilo je i nekoliko igrača iz domaćeg prvenstva, koji su sa selektorom Fuadom Muzurovićem i rahmetli trenerom Mustafom Hukićem uspjeli izaći iz zemlje.
Zanimljivo je da je u Tiranu prvo stiglo devet igrača, a potom iznenada još četiri, a od domaćina su dobili čarape da bi mogli uopće odigrati susret.
Ovaj duel je na stadion Qemal Staffa u Tirani privukao preko 10.000 gledalaca, a domaći su bili uspješniji sa 2:0, pogocima Qendr a u 30. i Dobija u 50. minuti.
To je ujedno bila i historijska utakmica našeg tima, kao i dokaz da smo spremni uzdići se do visina nakon agresije na našu zemlju. Ostaće zabilježeno u historiji da su u prvom zvaničnom susretu dres s ljiljanima nosili:
Ismir Pintol, Vedin Musić, Ibrahim Duro, Muhamed Konjić, Senad Begić, Nedžad Fazlagić (od 80. Said Fazlagić), Esmir Džafić, Enes Demirović, Husref Musemić (od 46. Amir Osmanović), Asim Hrnjić i Almir Turković. Selektor je bio Fuad Muzurović.
Prva utakmica na domaćem terenu odigrana je u Zenici, koja je tada bila jedina pogodna i koja je izgledala kao da rata u tom gradu nije ni bilo.
Albanija nam je uzvratila gostovanje. Meč je odigran 24. aprila 1996. godine na Bilinom Polju. Prvi put su stigli igrači koji su nastupali u hrvatskim klubovima, ali i u drugim evropskim zemljama.
Među njima je bio i Meho Kodro, koji je tada nastupao u slavnoj Barceloni. Također, ostat će zapisano i da je nastupio povrijeđeni Mirsad Hibić, samo da bi zabilježio debi u našem dresu i tako izbjegao interesovanje Hrvata.
Rezultat je glasio 0:0, a za BiH su tada nastupili: Omerović, Varešanović, Musić, Begić, Konjić, Hibić, Katana, Ante Sušić, Jozić, Demirović, Dadić, Kodro, Stupac, Hrnjić, Šabić, Baljić i Bradarić. Selektor je bio Fuad Muzurović.
FS BiH je primljen 1996. godine u FIFA-u, kao njen punopravan član i reprezentacija je počela s takmičenjem u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo 1998. godine.
Svrstani smo u grupu 1, zajedno s Hrvatskom, Danskom, Grčkom i Slovenijom.
Prvu kvalifikacionu utakmicu odigrali smo 1. septembra 1996. godine u Kalamati protiv Grčke. Završilo je 3:0 za domaćina, a naši igrači nisu stajali tako loše na terenu kao što rezultat pokazuje.
Omerović, Glavaš, Šabić, Konjić, Katana, Begić, Varešanović, Smajić, Šašivarević, Baždarević, Kodro, Baljić, Bolić i Musić su tada nastupili za selekciju Fuada Muzurovića.
Prvi tim kojem smo nanijeli poraz bila je velika Italija, tada trostruki prvak svijeta. 6. septembra savladali smo ih na prepunom Koševu rezultatom 2:1. Italijani su u Sarajevo stigli s izuzetno jakim sastavom, u kojem su bili Zola, Toldo, Maldini, Albertini, Chiesa, Cashiraghi i drugi.
Na kraju, slavili smo golovima Hasana Salihamidžića i Elvira Bolića.
Prvi gol za reprezentaciju BiH postigao je 8. oktobra 1996. Hasan Salihamidžić u duelu kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo protiv Hrvatske u Bolonji, gdje smo igrali kao domaćini.
Prvu pobjedu u kvalifikacijama ostvarili smo 10. novembra 1996. godine, kada smo golovima Elvira Bolića i Mehe Kodre savladali domaću Sloveniju 2:1.
Ostalo je historija. Neoliko legendarnih utakmica, dva neupješna proboja kroz baraž, gdje smo naišli na moćni Portugal, kao i odlazak na Mundijal u Brazilu naredne godine. Za to je zaslužan strijelac pobjedonosnog pogotka u Kaunasu Vedad Ibišević, ali svakako ne smijemo zaboraviti ni ostale Zmajeve, prije svih Edina Džeku, Asmira Begovića, Mensura Mujdžu, Sejada Salihovića, Emira Spahića, Senada Lulića, Harisa Medunjanina, Elvira Rahimića, Miralema Pjanića, Zvjezdana Misimovića, kao i druge igrače koji su učestvovali u ovim historijskim kvalifikacijama.
Za kraj, izdvojit ćemo još nekoliko veoma bitnih mečeva našeg tima.
Danska – BiH 0:2, Kopenhagen, Kvalifikacije za evropsko prvenstvo u Portugalu 2004. – Meč je odigran 2. aprila 2003. godine. Fenomenalna partija bh. reprezentacije i šok u Danskoj. Gol Sergeja Barbareza, a potom i možda ponajbolja akcija BiH u historiji, nakon koje je Elvir Baljić poderao mrežu Petera Šmajhela razgalili su srca bh. navijača. Nažalost, ova pobjeda nam nije donijela plasman, jer nismo Dance uspjeli pobijediti na Koševu par mjeseci kasnije. Bilo je 1:1.
Španija – BiH 1:1, Mursia, Kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo u Njemačkoj 2006. – 8. juna 2005. godine smo prvi put brutalno pokradeni. Španija je golom Marchene u zvanično šestoj, a vjerovatno osmoj minuti sudijske nadoknade izjednačila i umjesto BiH otišla u baraž. BiH je majstorskim golom Misimovića, koji je driblingom Kasiljasa bacio na tlo i rutinski zabio, vodila cijeli meč. No, sudija jednostavno nije htio svirati kraj dok Španci nisu dali gol. Kasnije smo imali šansu pobijediti Srbiju i Crnu Goru u Beogradu, ali pod prijetnjom desetina hiljada razjarenih navijača nismo imali pravu šansu.
Belgija – BiH 2:4, Brisel, Kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo u Južnoj Africi 2010. – Simultanka naših Zmajeva 28. marta 2009. godine! Ova je utakmica najavila eru Edina Džeke, bh. Dijamanta. Njegov navođeni projektil pogodio je rašlje belgijskog gola već u 7. minuti i predskazao debakl domaćina. Zlatan Bajramović, Misimović i Sanel Jahić su do vrha napunili mrežu favorizirane Belgije. Prošli smo u baraž ispred Turske i Belgije, a iza Španije koja će postati svjetsk prvak.
Portugal – BiH 1:0, Lisabon, Baraž za Svjetsko prvenstvo u Južnoj Africi 2010. – 14. novembar 2009. godine. Prva utakmica noćne more s Porugalcima u baražu. Domaćini su pobijedili golom Brune Alveša, ali je BiH nadigrala tim u kojem su igrali Ronaldo i Deco. Tri puta smo pogađali okvir gola. Svi medijski izvještaji su govorili o hrabrim Zmajevima i sjajnoj igri Džeke, Misimovića i Ibiševića. Ovaj poraz je bio uvod u onaj u revaš meču u Zenici. Tada nam je presudio Meireles, a bh. selekcija pod pritiskom u Zenici nije mogla ponoviti partiju iz Lisabona.
Francuska – BiH 1:1, Pariz, Kvalifikacije za Evropsko prvenstvo u Poljskoj i Ukrajini 2012. – Nadigrali smo velesilu i svjetskog prvaka i to 11. oktobra 2011. Džeko postigao fenomenalan gol i zaledio Francuze. Igrali smo zrelo i tečno. Sve je u BiH bilo spremno za slavlje. Trebala nam je pobjeda za direktan plasman, ali se ispriječio sudija i odgodio euforiju za dvije godine. Relativno sumnjivi penal pred kraj meča skrivio je Emir Spahić, a za domaćine je siguran bio Nasri. Francuze je poslao u Južnu Afriku, a nas u još jedan neprelazni baraž s Portugalom.
BiH – Grčka 3:1, Zenica, Kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo u Brazilu – 23. marta 2013. godine nas je konačno krenulo. Pape je posložio kockice i u Zenici je razbijen grčki bunker. Dugo vremena, ni prije ni poslije ove utakmice, Grcima niko nije dao tri gola. Posao su završili Džeko s dva gola i Ibišević. Najteži ispit smo tada položili, gotovo, rutinski. Nismo više bili samo hrabri, postali smo i jaki.
Slovačka – BiH 1:2, Žilina, Kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo u Brazilu – Zakomplicirali smo sebi život porazom od Slovačke u Zenici. Stoga smo u Žilini 10. septembra 2013. godine morali pobijediti. I jesmo. Prvo su naši navijači izvršili invaziju na mali slovački grad, a onda ih je Hajrovićeva bomba bacila u delirij. Sušić je pokazao vjeru u igrače, a oni nevjerovatnu snagu volje i strpljenje. Bičakčić je prije svega anulirao vođstvo opasne Slovačke, a i sreća nas je pratila. Imali su Slovaci sjanih prilika, ali je Begović bio odličan.
Litvanija – BiH 0:1, Kaunas, Kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo u Brazilu – 15. oktobar 2013. godine. Ibišević, 68. minut. To će ostati zapisano. Od tada se mjeri novo vrijeme u bh. fudbalu. BiH je u posljednjem meču kvalifikacija osigurala debi na Marakani protiv Argentine. U Kaunasu smo se mučili, najteži, najnervozniji meč u historiji odigran u kišovitoj zemlji na Baltiku. Ali, bilo je jasno da ćemo proći.Već smo prošli (pre)težak put.
I na kraju, naravno ostavljamo debi na svjetskoj smotri, na legendarnoj brazilskoj Marakani. Ostat će zapisano da smo pružili veliki otpor sjajnim Gaučosima, ali i upisali poraz 1:2. Strijelac opet Vedad Ibišević. Nismo nadigrani, ali smo ipak poraženi. I zato, večeras protiv Nigerije u ponoć želimo trijumf koji bi nam odškrinuo vrata drugog kruga. Sretno BiH, sretno Zmajevi!
sport.ba @sport.ba
Prva utakmica na domaćem terenu odigrana je u Zenici, koja je tada bila jedina pogodna i koja je izgledala kao da rata u tom gradu nije ni bilo.
Albanija nam je uzvratila gostovanje. Meč je odigran 24. aprila 1996. godine na Bilinom Polju. Prvi put su stigli igrači koji su nastupali u hrvatskim klubovima, ali i u drugim evropskim zemljama.
Među njima je bio i Meho Kodro, koji je tada nastupao u slavnoj Barceloni. Također, ostat će zapisano i da je nastupio povrijeđeni Mirsad Hibić, samo da bi zabilježio debi u našem dresu i tako izbjegao interesovanje Hrvata.
Rezultat je glasio 0:0, a za BiH su tada nastupili: Omerović, Varešanović, Musić, Begić, Konjić, Hibić, Katana, Ante Sušić, Jozić, Demirović, Dadić, Kodro, Stupac, Hrnjić, Šabić, Baljić i Bradarić. Selektor je bio Fuad Muzurović.
FS BiH je primljen 1996. godine u FIFA-u, kao njen punopravan član i reprezentacija je počela s takmičenjem u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo 1998. godine.
Svrstani smo u grupu 1, zajedno s Hrvatskom, Danskom, Grčkom i Slovenijom.
Prvu kvalifikacionu utakmicu odigrali smo 1. septembra 1996. godine u Kalamati protiv Grčke. Završilo je 3:0 za domaćina, a naši igrači nisu stajali tako loše na terenu kao što rezultat pokazuje.
Omerović, Glavaš, Šabić, Konjić, Katana, Begić, Varešanović, Smajić, Šašivarević, Baždarević, Kodro, Baljić, Bolić i Musić su tada nastupili za selekciju Fuada Muzurovića.
Prvi tim kojem smo nanijeli poraz bila je velika Italija, tada trostruki prvak svijeta. 6. septembra savladali smo ih na prepunom Koševu rezultatom 2:1. Italijani su u Sarajevo stigli s izuzetno jakim sastavom, u kojem su bili Zola, Toldo, Maldini, Albertini, Chiesa, Cashiraghi i drugi.
Na kraju, slavili smo golovima Hasana Salihamidžića i Elvira Bolića.
Prvi gol za reprezentaciju BiH postigao je 8. oktobra 1996. Hasan Salihamidžić u duelu kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo protiv Hrvatske u Bolonji, gdje smo igrali kao domaćini.
Prvu pobjedu u kvalifikacijama ostvarili smo 10. novembra 1996. godine, kada smo golovima Elvira Bolića i Mehe Kodre savladali domaću Sloveniju 2:1.
Ostalo je historija. Neoliko legendarnih utakmica, dva neupješna proboja kroz baraž, gdje smo naišli na moćni Portugal, kao i odlazak na Mundijal u Brazilu naredne godine. Za to je zaslužan strijelac pobjedonosnog pogotka u Kaunasu Vedad Ibišević, ali svakako ne smijemo zaboraviti ni ostale Zmajeve, prije svih Edina Džeku, Asmira Begovića, Mensura Mujdžu, Sejada Salihovića, Emira Spahića, Senada Lulića, Harisa Medunjanina, Elvira Rahimića, Miralema Pjanića, Zvjezdana Misimovića, kao i druge igrače koji su učestvovali u ovim historijskim kvalifikacijama.
Za kraj, izdvojit ćemo još nekoliko veoma bitnih mečeva našeg tima.
Danska – BiH 0:2, Kopenhagen, Kvalifikacije za evropsko prvenstvo u Portugalu 2004. – Meč je odigran 2. aprila 2003. godine. Fenomenalna partija bh. reprezentacije i šok u Danskoj. Gol Sergeja Barbareza, a potom i možda ponajbolja akcija BiH u historiji, nakon koje je Elvir Baljić poderao mrežu Petera Šmajhela razgalili su srca bh. navijača. Nažalost, ova pobjeda nam nije donijela plasman, jer nismo Dance uspjeli pobijediti na Koševu par mjeseci kasnije. Bilo je 1:1.
Španija – BiH 1:1, Mursia, Kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo u Njemačkoj 2006. – 8. juna 2005. godine smo prvi put brutalno pokradeni. Španija je golom Marchene u zvanično šestoj, a vjerovatno osmoj minuti sudijske nadoknade izjednačila i umjesto BiH otišla u baraž. BiH je majstorskim golom Misimovića, koji je driblingom Kasiljasa bacio na tlo i rutinski zabio, vodila cijeli meč. No, sudija jednostavno nije htio svirati kraj dok Španci nisu dali gol. Kasnije smo imali šansu pobijediti Srbiju i Crnu Goru u Beogradu, ali pod prijetnjom desetina hiljada razjarenih navijača nismo imali pravu šansu.
Belgija – BiH 2:4, Brisel, Kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo u Južnoj Africi 2010. – Simultanka naših Zmajeva 28. marta 2009. godine! Ova je utakmica najavila eru Edina Džeke, bh. Dijamanta. Njegov navođeni projektil pogodio je rašlje belgijskog gola već u 7. minuti i predskazao debakl domaćina. Zlatan Bajramović, Misimović i Sanel Jahić su do vrha napunili mrežu favorizirane Belgije. Prošli smo u baraž ispred Turske i Belgije, a iza Španije koja će postati svjetsk prvak.
Portugal – BiH 1:0, Lisabon, Baraž za Svjetsko prvenstvo u Južnoj Africi 2010. – 14. novembar 2009. godine. Prva utakmica noćne more s Porugalcima u baražu. Domaćini su pobijedili golom Brune Alveša, ali je BiH nadigrala tim u kojem su igrali Ronaldo i Deco. Tri puta smo pogađali okvir gola. Svi medijski izvještaji su govorili o hrabrim Zmajevima i sjajnoj igri Džeke, Misimovića i Ibiševića. Ovaj poraz je bio uvod u onaj u revaš meču u Zenici. Tada nam je presudio Meireles, a bh. selekcija pod pritiskom u Zenici nije mogla ponoviti partiju iz Lisabona.
Francuska – BiH 1:1, Pariz, Kvalifikacije za Evropsko prvenstvo u Poljskoj i Ukrajini 2012. – Nadigrali smo velesilu i svjetskog prvaka i to 11. oktobra 2011. Džeko postigao fenomenalan gol i zaledio Francuze. Igrali smo zrelo i tečno. Sve je u BiH bilo spremno za slavlje. Trebala nam je pobjeda za direktan plasman, ali se ispriječio sudija i odgodio euforiju za dvije godine. Relativno sumnjivi penal pred kraj meča skrivio je Emir Spahić, a za domaćine je siguran bio Nasri. Francuze je poslao u Južnu Afriku, a nas u još jedan neprelazni baraž s Portugalom.
BiH – Grčka 3:1, Zenica, Kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo u Brazilu – 23. marta 2013. godine nas je konačno krenulo. Pape je posložio kockice i u Zenici je razbijen grčki bunker. Dugo vremena, ni prije ni poslije ove utakmice, Grcima niko nije dao tri gola. Posao su završili Džeko s dva gola i Ibišević. Najteži ispit smo tada položili, gotovo, rutinski. Nismo više bili samo hrabri, postali smo i jaki.
Slovačka – BiH 1:2, Žilina, Kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo u Brazilu – Zakomplicirali smo sebi život porazom od Slovačke u Zenici. Stoga smo u Žilini 10. septembra 2013. godine morali pobijediti. I jesmo. Prvo su naši navijači izvršili invaziju na mali slovački grad, a onda ih je Hajrovićeva bomba bacila u delirij. Sušić je pokazao vjeru u igrače, a oni nevjerovatnu snagu volje i strpljenje. Bičakčić je prije svega anulirao vođstvo opasne Slovačke, a i sreća nas je pratila. Imali su Slovaci sjanih prilika, ali je Begović bio odličan.
Litvanija – BiH 0:1, Kaunas, Kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo u Brazilu – 15. oktobar 2013. godine. Ibišević, 68. minut. To će ostati zapisano. Od tada se mjeri novo vrijeme u bh. fudbalu. BiH je u posljednjem meču kvalifikacija osigurala debi na Marakani protiv Argentine. U Kaunasu smo se mučili, najteži, najnervozniji meč u historiji odigran u kišovitoj zemlji na Baltiku. Ali, bilo je jasno da ćemo proći.Već smo prošli (pre)težak put.
I na kraju, naravno ostavljamo debi na svjetskoj smotri, na legendarnoj brazilskoj Marakani. Ostat će zapisano da smo pružili veliki otpor sjajnim Gaučosima, ali i upisali poraz 1:2. Strijelac opet Vedad Ibišević. Nismo nadigrani, ali smo ipak poraženi. I zato, večeras protiv Nigerije u ponoć želimo trijumf koji bi nam odškrinuo vrata drugog kruga. Sretno BiH, sretno Zmajevi!
