Popularni Frankfurter Allgemeine Zeitung danas je predstavio fudbalsku reprezentaciju Bosne i Hercegovine, kao jedinog debitanta na Mundijalu u Brazilu.
Zmajevi su u pozitivnom svjetlu predstavljeni, a u nastavku pročitajte kako je novinar popularnog FAZ.NET-a Tobias Rabe vidio naš tim.
1. Debi na Maracani
Za debi na Mundijalu sigurno da postoje i gora mjesta. BiH će ove godine po prvi puta nastupiti na svjetskoj smotri, a u prvom duelu će igrati s Argentinom na slavnom stadionu Maracana. Zmajevi se nadaju boljem rezultatu nego u prošlom duelu protiv ove selekcije, kada su u novembru poraženi 0:2. Tada je svojim golovima BiH potopio napadač Cityja Kun Agüero, u prijateljskoj utakmici u St. Louisu. Interesantno da BiH ni protiv Irana, kao i protiv Gaučosa, nije upisala pobjedu (četiri poraza i samo jedan remi). Utakmica s Nigerijom je prvi međusobni susret ove dvije selekcije.
2. Odluka u Litvaniji
Put do Brazila je bio poprilično trnovit. U kvalifikacijama BiH je vodila veliku bitku sa Grčkom za prvo mjesto u grupi. Nakon osam pobjeda, jednog remija i samo jednog poraza, obje reprezentacije su imale po 25 bodova, ali je odlučila bolja gol razlika BiH. Interesantno da je Edin Džeko s deset postignutih golova bio skoro učinkovit kao čitava selekcija Grčke, koja je dala samo dva pogotka više. Ipak, BiH je odlučujući korak ka Svjetskom prvenstvu napravila zahvaljujući mininalnom trijumfu u Litvaniji, kada je radost donio napadač Stuttgarta Vedad Ibišević.
3. Od Fejzića do Zahirovića
Edin Džeko, bivši igrač Wolfsburga, te Ibišević iz Stuttgarta nisu jedini igrači koji su igrali ili igraju i dalje u Bundesligi. Nakon Švicarske, koja u svojim redovima za ovogodišnje Svjetsko prvenstvo ima 11 "Nijemaca", BiH ima drugi najveći kolektiv igrača iz Bundeslige. Osam od 30 igrača imaju ugovor u Njemačkoj: pored Ibiševića, tu su Jasmin Fejzić (Aalen), Ermin Bičakčić (Braunschveig - Hoffenheim), Sead Kolašinac (Schalke), Mensur Mujdža (Freiburg), Sejad Salihović (Hoffenheim), Emir Spahić (Leverkusen) i Adnan Zahirović (Bochum).
4. "Njemačka" četvorka
Dok u napadu Džeko i Ibišević daju golove, a Zvjezdan Misimović, koji je 2009. godine s Džekom u Wolfsburgu postao prvak Njemačke, iza njih vuče konce (tokom kvalifikacija su od 30 postigli 23 gola), odbrana je u potpunosti sastavljena od "njemačkih" igrača. Na lijevom beku najčešće igra Salihović, desno Mujdža, a na stoperskim pozicijama Bičakčić i Spahić čine bedem koji tokom kvalifikacija nije bio dovoljno čvrst samo za šest primljenih golova. Alternativa je Kolašinac, koji je postao standardan lijevi bek u Schalkeu, te se odlučio umjesto dresa Elfa nositi dres Zmajeva.
5. 90 metara, 13 sekundi
Jasmin Fejzić, golman njemačkog drugoligaša Aalena je rezervni čuvar mreže. Uzor bi mu vjerovatno trebao biti Asmir Begović. Naime, u novembru prošle godine je u domaćoj pobjedi protiv Southamptona pogodio za 1:0. Ovaj golman Stokea pogodak je postigao s udaljenosti od 90 metara – nakon samo 13 sekundi meča. Begović je kasnije istakao da je znao kakav je osjećaj na taj način primiti pogodak, te se zbog toga nije ni radovao golu.
6. Uvijek taj Portugal
Radost nakon kvalifikacija je zbog toga bila veća. Bosanci su često doživljavali neuspjehe pred odlazak na velika takmičenja. Poslije završetka rata, BiH je kvalifikacije završavala na trećem, odnosno četvrtom mjestu, a pred Svjetsko prvenstvo 2010. bili su čak drugi. Ipak, u baražu se selekcija Portugala minimalnom pobjedom od 1:0 provukla dalje. Kvalifikacije za Svjetsko prvenstva 2012. godine BiH ponovo završava na drugom mjestu. Portugal je i još jednom protivnk u baražu, ali je ovaj put bio znatno ubjedljiviji: nakon 0:0 na domaćem terenu, BiH je na gostovanju u Lisabonu poražena s visokih 2:6.
7. Žrijeb bez selektora
Ipak, ove godine je BiH uspjela grupnu fazu završiti na prvoj poziciji. Međutim, uvertira u Svjetsko prvenstvo je krenula loše. Selektor Safet Sušić se u decembru nije pojavio u Brazilu na žrijebu za Mundijal jer je u Parizu zakasnio na avion. Na putu do aerodroma je "zaglavio" u sabraćaju. Nakon što je ipak pola sata prije polijetanja stigao na aerodom, nije mu dozvoljeno da uđe u avion. Sušić bi ipak morao znatno bolje poznavati pariški saobraćaj, jer je između 1982. i 1992. u tom gradu igrao za PSG. U 343 utakmice je postigao 85 golova, te postao prvak Francuske i osvajač Kupa.
8. Sušić kao najbolji stranac u historiji Francuske
Sušić je svojim igrama u Parizu ostavio neizbrisiv trag. Tako je u PSG-u po završetku karijere bio proglašen najboljim igračem svih vremena, a cijenjeni časopis France Football opisao ga je kao najboljeg stranog igrača koji je ikada igrao u francuskoj ligi. U vremenu Zlatana Ibrahimovića takva priznanja vjerovatno neće imati neograničen rok trajanja. Za selekciju Jugoslavije Sušić je upisao 54 nastupa, od toga nekoliko njih su i mečevi svjetskih prvenstava 1982. i 1990. godine. U Italiji su u četvrtfinalu izbačeni od Argentine, i to nakon slabijeg izvođenja jedanaesteraca. Popularni Pape je za reprezentaciju bivše Jugoslavije postigao 21 pogodak.
9. Tako lijepo prezime Sušić
Dvije godine nakon okončanja karijere 1992. godine, Sušić je započeo svoj trenerski put u Francuskoj, u Cannesu. Poslije angažmana u nekoliko turskih klubova, Sušić se 2009. godine vratio u domovinu i nakon propuštene prilike za odlazak na Svjetsko prvenstvo, preuzeo kormilo bh. fudbalske reprezentacije. S reprezentacijom je uspio doći do Brazila, ali se morao pravdati što se u redovima reprezentacije, nakon jedne odigrane utakmice za prvi tim, našao i njegov bratić Tino Sven Sušić. Njegov odgovor na jedno od novinarskih pitanja je bio ubjedljiv: U reprezentaciju sam ga pozvao jer ima tako lijepo prezime.
10. Problemi s FIFA-om
Iako je rat u BiH završio prije skoro 20 godina, nacionalnost i dalje igra bitnu ulogu među stanovništvom u BiH. Tako je i predsjedništvo Fudbalskog saveza BiH bilo sastavljeno od po jednog Hrvata, Srbina i Bošnjaka. FIFA je BiH suspendovala, te jasno naredila da Savez mora imati jednog predsjednika. Nakon dužih pregovora, kompromis je pronađen.
11. Bolji od Müllera i Hoeneßa
Edin Džeko je rođen u Sarajevu, gdje je napravio i prve fudbalske korake. U Wolfsburg je došao 2007. godine nakon angažmana u Češkoj. U Niedersachsenu se ubrzo osjećao ugodno, te je sa Grafiteom tokom sezone 2008./2009. činio sjajan Wolfsburgov napadački duo. Njih dvojica su te sezone postigli 54 gola, te tako srušili rekord igrača minhenskog Bayerna Gerda Müllera i Ulija Hoeneßa iz 1972. godine. Džeko je u zimskom prelaznom roku sezone 2010./2011. prešao u Manchester City, a Wolfsburg je za ovaj transfer dobio sjajnih 35 miliona eura. Džeko se nije pokajao: 2012.i 2014. godine je postao prvak Engleske.