Nogometnu karijeru simpatičnog i uvijek raspoloženog i nasmijanog Zlatana Bajramovića obilježile su povrede. Nekadašnji reprezentativac Bosne i Hercegovine i jedan od omiljenih fudbalera koji su ikada obukli dres s našim grbom dugo se borio s različitim povredama, a za povratak na teren nije mu bila dovoljna neupitna čelična volja, jer ga je organizam počeo izdavati tako da je 2011. morao donijeti najtežu odluku i okačiti kopačke o klin.
Brat i sestra
Bajramović je rođen 12. avgusta 1979. godine u Hamburgu. Njegovi roditelji Hadžo i Senada, pored Zlatana, imaju sina Jasmina i kćerku Jasminku, koji, također, žive i rade u Njemačkoj. Upravo svojim roditeljima on pripisuje veliki dio zasluga za sportske uspjehe.
- Uvijek sam imao veliku želju da uspijem u nogometu. Roditelji, ali i brat i sestra, uvijek su me podržavali u tome. Ni kao dječak nisam volio gubiti. Također, nikada nisam bio incidentan. Ni s kim se nisam svađao, sklanjao sam se od problema, koje sam rješavao riječima i na lijep način. Bio sam i dobar đak. Uspijevao sam uskladiti nogomet i školovanje. Naravno, nekada sam propuštao školu zbog utakmica - kaže Bajramović za "Dnevni avaz".
Dio svog djetinjstva proveo je u Vitezu, odakle su porijeklom njegovi roditelji.
- To su za mene bili lijepi trenuci. Od sedme do desete godine živjeli smo u BiH. Tu sam dosta naučio o nogometu. Znam da će to nekima izgledati smiješno, ali u tim godinama sam, uz talent koji sam imao, naučio da je neophodno stalno trenirati. Dosta sam vremena provodio na terenima i livadama i igrao lopte. Tu se potpuno promijenilo moje shvatanje nogometa. Bosna je uvijek bila rasadnik talenata i vjerujem da ćemo u budućnosti izrasti u veliku nogometnu naciju - nastavlja bivši nogometni reprezentativac naše zemlje.
U karijeri je nastupao za Sent Pauli, Frajburg, Šalke i Ajntraht iz Frankfurta.
Veliki klub
- Promijenio sam četiri kluba. Sigurno bi ih bilo više da zbog povrede nisam rano napustio najvažniju sporednu stvar na svijetu. Kao dječak, navijao sam za Borusiju iz Dortmunda. Poslije mi je bio draži Šalke i, kada sam potpisao ugovor za ovaj odlični njemački klub, to je bilo ostvarenje jednog od mojih snova - kaže harizmatični Zlatan.
Posljednji meč za "Zmajeve" je odigrao krajem 2009. godine u Zenici u baražu za Svjetsko prvenstvo protiv Portugala. Iako je prije tri godine otišao iz fudbala, problemi nisu nestali.
- I sada osjećam posljedice. Bolovi su mi dugo otežavali život. Nakon svih povreda, ne smijem da trčim i treniram. Volio bih da još mogu igrati amaterski u bilo kojoj ligi. Nažalost, to je nemoguće. Pomirio sam se s tim. Kod mene su u nogometu bile većinom negativne stvari. I pored toga, nikada se nisam povlačio. Uvijek sam išao naprijed. Vjerovao sam u sebe. Hvala Bogu, u posljednje vrijeme su mi se počele dešavati lijepe stvari. Sada sam pomoćnik u stručnom štabu Hamburga, koji vodi Mirko Slomka - govori Zlatan.
Drago mu što je dobio priliku da radi u prvom timu jednog velikog kluba kao što je Hamburg.
Nisam oženjen
- To je za mene veliki izazov. Sa Slomkom se znam već duže vrijeme, kao i s ostalim članovima stručnog štaba. Najbitnije je da među nama postoji povjerenje. To je u ovom poslu veoma važno. Od nas se očekuju veliki rezultati. Ovo će mi biti dobra škola. Mogu dosta da naučim i napredujem kao trener. Tu sam da učim i da dam sve od sebe. Niko se naučen nije rodio. Zato sam spreman upijati svaki savjet i slušati iskusnije - iskren je Bajramović.
Nada se da će porodičnu tradiciju nastaviti njegovi sinovi Luis i Lionel, koje ima iz veza sa Štefi i Željkom, s kojom je zajedno već osam godina.
- Sinovi pokazuju ljubav prema nogometu. Malo me podsjećaju na mene u djetinjstvu. Iako imam dva sina, nikada nisam bio oženjen. Jednostavno, to mi nije nešto bitno. Potpis za mene stvarno ništa ne predstavlja. Lionelu nismo dali ime po slavnom nogometašu Barcelone i Argentine Mesiju. Sa Željkom se odlično slažem i ona je bila uz mene kada mi je bilo najteže. Trebalo je mene trpjeti kada sam imao povrede. Bio sam u velikoj depresiji, a sve bi mi bilo mnogo teže da nije bilo nje - zaključuje Zlatan.
Najdraži gol protiv Belgije
Bajramoviću je velika želja ostalo učešće s nogometnom reprezentacijom naše zemlje na nekom velikom takmičenju.
- Evropska i svjetska prvenstva su nešto o čemu maštaju svi sportisti. Nažalost, meni i igračima iz te generacije želja se nije ostvarila. U nekoliko navrata smo bili blizu tom velikom uspjehu, ali nam je nedostajalo i malo sportske sreće. Pamtim svaku utakmicu u dresu bh. reprezentacije. Naravno, nekako mi je najdraža ona u Belgiji kada smo pobijedili u Genku - prisjeća se Bajramović.
Iznenaditi u Brazilu
Zlatan s nestrpljenjem očekuje početak Svjetskog prvenstva u Brazilu, na kojem će, na sreću svih Bosanaca i Hercegovaca, biti i "Zmajevi".
- Nadam se i vjerujem da možemo sve iznenaditi. Mislim da bi, pored nas, mogli iznenaditi i Čile. Mislim da su u prednosti ekipe iz Amerike Brazil i Argentina. Naravno, Španija, Njemačka i Italija su uvijek favoriti. Fantastičnu ekipu ima i Belgija - kaže Bajramović.
Odlična Ifeta Behmen
Kada dođe u Sarajevo, Bajramović se najviše voli opustiti u ilidžanskom restoranu "Bosna".
- Tamo je stvarno posebna atmosfera. Ifeta Behmen je odlična pjevačica, koja napravi odličan štimung zajedno s Naskom Muslićem. Teško mogu zamisliti taj restoran bez njih dvoje - kaže Bajramović.
Kolašinac veliki dobitak
Smatra da je veliki dobitak za "Zmajeve" Sead Kolašinac, koji nosi dres Šalkea, kluba za koji je od 2005. do 2008. igrao i Zlatan.
- Izvanredan je igrač, ogroman je dobitak za našu odbranu. S njim smo mnogo jači u odbrani, a on se dobro snalazi i u napadu. U Šalkeu odlično igra i sigurno će napraviti veliku karijeru - kaže Bajramović.
sport.ba @sport.ba
